Udruga LET potpisnica je Barcelonske deklaracije.
Barcelonska deklaracija kaže:
U veljači 2019., više od 40 žena iz Europe i Središnje Azije susrelo se u Barceloni kako bi zajedno radile na intersekcijskom feminizmu, politici droga, smanjenju štete i ljudskim pravima, gdje je pokrenuta Barcelonska deklaracija.
Razlozi usvajanja deklaracije:
Usluge liječenja narkoticima su rodno obojene, klasificirane, seksualizirane i rasizirane.
Sama terapija lijekovima temelji se na lažnim i zastarjelim istraživanjima i omogućuje neobuzdanu i nereguliranu moć nad pojedincem.
Odbacujemo te metode i ideologije koje ih podupiru.
Globalna i sustavna ugnjetavanja krše naša prava, kao žene, trans i rodno različite ljude koji koriste droge, te nas smještaju u više međusobno povezanih, ranjivih položaja, što dovodi do brojnih šteta:
Kao žene koje ubrizgavaju droge, imamo veću prevalenciju HIV-a i hepatitisa nego muškarci. Unatoč tome, ne pojavljujemo se u podacima i trpimo diskriminaciju i isključivanje iz socijalnih i zdravstvenih usluga. Malobrojni resursi koje imamo imaju tendenciju da budu maskulinizirani i nedostupni, kao i da često ne zadovoljavaju naše potrebe, interese ili očekivanja.
Nerazmjerno smo pogođeni strukturalnim nasiljem i društvenom kontrolom od strane države (rad policije, ograničen pristup pravnoj pomoći, iznuđivanje, dugotrajne zatvorske kazne, silovanje, vansudska ubojstva i smrtna kazna).
Većina žena u zatvoru osuđena je za nenasilna kaznena djela povezana s drogom. Žene drugih rasa, etničke manjine, trans osobe i beskućnici su posebno pogođene.
U nekoliko se zemalja suočavamo se s pritvaranjem u obveznim, nereguliranim centrima za liječenje, često na neodređeno vrijeme sa lošim ili nikakvim pristupom sudskim procesima.
Zatvaranje u zatvorene uvjete stvara kontekst za pojačana kršenja ljudskih prava, kao što su silovanje i iznuda.
Često doživljavamo endemsko nasilje i isključenost unutar vlastitih zajednica i obitelji. Ne samo da nas češće napadaju naši partneri, nego je manje vjerojatno da ćemo imati pravo na pravdu i zaštitu.
Trpimo upad u naš tjelesni integritet, majčinski i obiteljski život i domaći prostor.
Suočavamo se s rutinskim kršenjima naših prava na seksualno i reproduktivno zdravlje, i od strane zajednice i države, kao što su prisilna sterilizacija i prekid trudnoće.
Stigma koja pretpostavlja da žene koje koriste droge ne mogu brinuti o svojoj djeci te dezinformacije o učincima uporabe droga dovode do jakih pritisaka da se trudnoće prekinu.
Kada ne prekinemo trudnoću, postoji velika mogućnost da ćemo izgubiti skrbništvo nad našom djecom.
Oni od nas koji su seksualne radnice, a posebno trans žene i žene sa invaliditetom, nose se s neprihvatljivom i složenom mrežom stigme, diskriminacije i socijalne isključenosti.
Ova izjava je poziv da se udružimo sa ženama poput nas, koje traže kraj rata protiv droga i negativan utjecaj koji on ima na sve naše živote.
Moto:
Naša tijela – naš izbor, naša prava, naš glas.
#narkofeminizam
#femdrug