Elektroničko vršnjačko nasilje (engl. cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta (kroz uporabu e-mailova, web stranica, blogova), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj  povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu, bilo u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija ili poziva ili neugodnih komentara. Može ga činiti jedna osoba ili grupa djece.

Što obuhvaća elektroničko nasilje?

• slanje anonimnih poruka mržnje

• poticanje grupne mržnje

• širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku

• kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka

• slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama

• otkrivanje osobnih informacija o drugima

• „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese

• slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima

• prijetnje smrću

• izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima

• seksualno namamljivanje

Po čemu se elektroničko razlikuje od “tradicionalnog” vršnjačkog nasilja?

Elektroničko vršnjačko nasilje razlikuje se od „tradicionalnog“ vršnjačkog nasilja prema dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan, svih 7 dana u tjednu), izloženosti (kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna za dijete), mnogobrojnijoj publici i svjedocima, anonimnosti koja olakšava kršenje socijalnih normi te kod žrtve pojačava osjećaj nesigurnosti i straha radi čega posljedice takvog oblika nasilja ponekad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. S obzirom da ne dolazi do fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti.

Kako roditelji mogu zaštiti djecu?

• Naučiti više o mobitelima, internetu i osnovnim pojmovima koja se koriste u virtualnom svijetu

• Dogovoriti pravila o korištenju kompjutera i upoznavanju internetskih prijatelja

• Razgovarati sa djecom i pokušati razumjeti na koje načine koriste internet i mobitele, za koje aktivnosti ih koriste

• Poučiti ih da ne prosljeđuju niti komentiraju sadržaje koji mogu nekoga povrijediti.

• Razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred roditeljima i odraslima u koje imaju povjerenja (dobre i loše tajne kod mlađe djece)

• Osigurati osjećaj povjerenja i sigurnosti

• Informirati se i o programima koji filtriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne djetetu

Pravila ponašanja koja djecu štite na internetu:

• Ne stavljati osobne informacije i fotografije na internet (chat, blogovi, osobne ili društvene web stranice)

• Nikome ne govoriti svoje lozinke, čak ni prijateljima

• Ako prime zlonamjernu ili prijeteću poruku, ne odgovarati već pokazati odrasloj osobi u koju imaju povjerenja

• Ne otvarati e-mailove nepoznatih osoba ili od ranije poznatih zlostavljača

• Ne stavljati na internet ništa što ne želie da vide prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu

• Ne slati poruke u ljutnji. Razmisliti kako bismo se osjećali da sami primimo takvu poruku

• Pomoći djeci koju na ovaj način zlostavljaju – ne prikrivati nasilje nego odmah obavijestiti odrasle