Izvršna predsjednica naše udruge LET, Iva Jovović, govori za Telegram o cyberbullyingu.
Nasilje među djecom danas ne prestaje kad školsko zvono utihne. Nastavlja se iza ekrana – u porukama, komentarima, grupama iz kojih je netko isključen. Nevidljivo je, ali itekako stvarno.
Online nasilje veća je epidemija od korone. Roditelji su totalno pogubljeni, školski sustav je pogubljen, socijala još više, a i pravosuđe isto. Digitalni svijet toliko se brzo mijenja da ga sustav teško prati.
Roditeljima treba konkretna pomoć i rad s njima. Oni ne znaju postaviti granice. Ne znaju koliko im dijete provodi vremena online, što objavljuje, kome piše, niti u kakvim grupama sudjeluje.
Ne smijemo ignorirati nasilje, ne smijemo misliti da su to samo dječja posla. Roditelji, prvo što morate učiniti jest razgovarati s djetetom i dogovoriti se o pristupu društvenim mrežama – bez pretvaranja u detektiva, ali s jasnim pravilima.
Roditelj mora imati pristup djetetovom mobitelu i društvenim mrežama. Zajedno prolazite objave, poruke u aplikacijama za dopisivanje, ali i direct messages na društvenim mrežama. Iz iskustva znam da mnoge roditelje iznenadi koliko dječjeg jezika zapravo ne razumiju: emojije, stikere, kontekst poruka.
Roditeljima treba konkretna pomoć i rad s njima. Oni ne znaju postaviti granice. Ne znaju koliko im dijete provodi vremena online, što objavljuje, kome piše, niti u kakvim grupama sudjeluje.
A1 Hrvatska priredio je #BoljiOnline kartice koje pomažu roditeljima i djeci da razgovaraju o online nasilju – besplatan primjerak preuzmite ovdje
Najstrašnija odlika vršnjačkog elektroničkog nasilja je upravo to da je gotovo nevidljivo i dok ne uzmete uređaj i počnete kopati, ne možete znati što se događa. Kod fizičkog nasilja situacija je jasnija, dvoje klinaca se potuče, dođe do naguravanja, nastavnik ili dežurni profesor to vidi i razdvoji ih. Kad se dijete vrati iz škole, to ostaje iza njega.
Ali kod elektroničkog nasilja – ono je i dalje izloženo. Žrtva ga nosi sa sobom od nula do 24. Kad misli da je u sigurnosti sobe, onda krenu poruke. Svake školske godine provedem desetke radionica s učenicima i ne pamtim da sam došla u razred, a da se nije pokazalo da postoji barem jedan učenik ili učenica koji je žrtva online nasilja.
Važno je reagirati, ali ne nužno najstrožim mjerama. Ako odmah isključivo represivno, postoji rizik da će dodatno razviti bunt. Sankcija ne mora biti izbacivanje iz škole, dovoljno je da dijete osjeti da posljedice postoje. Nekad i samo malo plašenja može biti dovoljno. Upravo zato rješenje nije u pojedinačnim akcijama, nego u sustavnoj suradnji obrazovnog, socijalnog, pravosudnog i zdravstvenog sustava.