Naša izvršna direktorica Iva Jovović dala je izjave za Novi list za dvije različite teme.
Prva tema tiče se djece i državne alimentacije.
Gotovo 2.000 djece već je mjesecima bez alimentacije, nakon što je u siječnju na snagu stupio novi Zakon o privremenom uzdržavanju koji je ustrojio sustav isplate privremenog uzdržavanja preko Agencije za osiguranje radničkih tražbina (AORT).
Država isplaćuje alimentaciju za svu djecu čiji roditelj izbjegava tu obvezu, no zbog prebacivanja tog sustava na Agenciju došlo je do zastoja u isplatama.
Iva Jovović je potvrdila da je nezadovoljnih roditelja mnogo, i to zbog zagušenosti sustava starim predmetima koje treba preispitati, a onda i novim zahtjevima.
Nada se da će do jeseni sustav biti funkcionalniji i da će svi roditelji dobiti rješenja o privremenom udržavanju, a u međuvremenu savjetuju sve koji im se jave da nakon 30 dana čekanja pošalju u AORT požurnicu, nakon čega slijedi postupak na upravnom sudu, te nakon požurnice oni u pravilu dobiju rješenje jer se u AORT-u boje sudskih postupaka.
Prema podacima AORT-a, od početka godine do 11. lipnja zaprimili su ukupno 3.991 zahtjev za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, uključujući i ranije predmete. Od tog je broja AORT donio rješenja za 2.104 djece, dok su za 1.886 djece zahtjevi u fazi obrade.
Svjesni su da korisnici čekaju predugo, no za to, kažu, nije kriv samo iznimno velik broj zahtjeva u prvim mjesecima provedbe zakona, već i neke druge okolnosti.
U značajnom broju zahtjeva dobili su nepotpunu dokumentaciju, u slučaju da je obveznik plaćanja u inozemstvu, dostava u inozemstvo mora ići preko diplomatskih predstavništava što značajno utječe na duljinu postupka, a česti slučajevi izbjegavanja prijema pošiljke od obveznika uzdržavanja dodatno odgađaju donošenje odluke.
U Udruzi LET upozoravaju da se od roditelja koji podnesu zahtjev za privremenim uzdržavanjem traže podaci koje nemaju, što dodatno usporava proces.
Traži se, na primjer, adresa obveznika uzdržavanja, a drugi roditelj nema informaciju. To su stvari koje bi Agencija trebala službeno tražiti preko MUP-a, a ne da roditelji budu privatni detektivi, ilustrira Jovović. Većina slučajeva nije crno-bijela, dodaje, jer se alimentacija »malo plaća, malo ne plaća, mijenja se boravište, a velik je problem kad je tata u BiH, Turskoj i drugdje«.
Druga tema tiče se seksualnih usluga i seksualnih radnica.
Iako se prostitucija često percipira kao nešto skriveno, daleko i »egzotično«, stvarnost pokazuje suprotno, seksualne usluge sve su prisutnije i u hrvatskim turističkim središtima.
Pod krinkom »escort usluga«, »druženja uz dogovor« ili »opuštajućih masaža«, svakodnevno se preko specijaliziranih stranica nude seksualne usluge, otvoreno, bez zadrške i, čini se, bez stvarnog nadzora nadležnih tijela.
Većina oglašenih osoba dolazi iz istočnoeuropskih zemalja, a u Hrvatskoj su privremeno, na nekoliko dana, točno planirano, nerijetko prateći vrhunce turističke sezone.
Pa tako Iva Jovović komentira da se pružanje seksualnih usluga za novac treba dekriminalizirati, te da se promjeni pojam »prostitutka« u »seksualna radnica«.
Osoba koja je punoljetna, ima punu poslovnu sposobnost i na nikakav način nije prisiljena da se bavi seksualnim radom ne bi trebala biti kažnjena za isto, istaknula je Iva Jovović dodavši kako smatraju da treba dopustiti bavljenje seksualnim radom u potpunosti svojom voljom i odabirom.
Najčešći razlog bavljenja seksualnim radom je zarada novca kako bi se izašlo iz začaranog kruga siromaštva.
Također, navodi da se u budućnosti nikako ne bi smjelo uvesti kriminalizaciju klijenata, odnosno tzv. nordijski/švedski model.
Iskustva u provedbi tog modela pokazala su da ne dolazi do smanjenja potražnje za seksualnim radom, već svu moć daje u ruke klijenata koje onda seksualne radnice čine još više ranjivim: klijenti ih prisiljavaju na vrstu seksualnog odnosa na koje seksualne radnice prvenstveno ne bi pristale, traže skrivena mjesta za obavljanje seksualnog rada na kojima su radnice i radnici izloženi nasilju, agresiji, potkradanju i neplaćanju seksualnih usluga. Hrvatska bi u tom slučaju bila jedina država na svijetu koja istovremeno kriminalizira i seksualne radnice/ke i njihove klijente, pojašnjava Jovović.
Udruga LET je tijekom 2018. provela opsežno istraživanje, kojim je pokazano da se većina ispitanika ne bi bavila ni prodajom ni kupovinom seksualnih usluga, ali njih preko 65 posto smatra da se osobe mogu baviti seksualnim radom ako žele.
Ispitanici su smatrali da seksualnim radnicama treba pružati usluge poput osiguranja smještaja, pravnog savjetovanja te mogućnosti zaposlenja. Seksualne radnice u odgovorima su iskazale zabrinutost o fizičkoj agresiji klijenata ili policije, ali je stigma siromaštva jača od one seksualnog rada. Istaknule su i dvoličnost u društvu koja se očituje u tome da je veliki broj njihovih klijenata u braku. Klijenti su skloni korištenju usluga jer ne žele ulaziti u emotivne veze.
Više pročitajte na: https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/dvije-tisuce-djece-vec-je-pola-godine-bez-drzavne-alimentacije-sve-je-zapelo-na-drzavnoj-agenciji/