Udruga LET u Jutarnjem

Posljednjim popisom stanovništva utvrđeno je da su roditelji svakog petog djeteta u Hrvatskoj razvedeni, a to najčešće znači da dijete živi s majkom dok je otac dužan snositi trošak mjesečnog uzdržavanja. Da bi izbjegli plaćanje alimentacije, ima očeva koji su pobjegli na drugi kontinent, dali otkaz kako ne bi imali primanja pa se zaposlili na crno, sami sebe zaposlili da bi mogli manipulirati iznosom plaće ili su pak nestali i obavezu uzdržavanja prepustili svojim umirovljenim roditeljima.

Najekstremnijim slučajevima nije problem niti otići u zatvor pa nastaviti ne plaćati dogovoreni iznos uzdržavanja. Istražili smo kojim se sve trikovima neodgovorni roditelji služe da bi izbjegli plaćanje uzdržavanja djeteta, koje su mane novog Zakona o privremenom uzdržavanju i kako se najbolje zaštititi odmah nakon razvoda.

Iva Jovović, direktorica Udruge LET kojoj je jedna od aktivnosti i unapređenje kvalitete življenja samohranih roditelja, tvrdi da se na adresu udruge godišnje javi 200-tinjak novih korisnika koji traže savjete.

Jedan od slučajeva koji joj se urezao u pamćenje bila je majka koja je iscrpila sve metode kojima je pokušavala oca djeteta natjerati da plaća alimentaciju. Saznala je da neplatiša iza sebe ima tri propala braka i djecu u svakom od njih. Locirala je drugu bivšu ženu svoga bivšeg supruga koja joj je rekla da ni ona nije imala više sreće sa sredstvima za uzdržavanje.

Iva Jovović iz Udruge LET

Udrugu je kontaktirala da pita je li bolje da ga tuže zajedno ili da se pravi da ne zna za nju jer joj je konkurencija za primanje alimentacije, odnosno dobit će manje novca ako i njoj bude dosuđeno plaćanje.

Kako nam otkrivaju socijalni radnici (čiji su podaci poznati redakciji), najčešći trik kojim se neplatiše, uglavnom očevi, služe je uplata nekoliko eura na račun, čime izbjegnu ovrhu. Naime, nakon što otac ne plati alimentaciju, majka ima pravo pokrenuti ovrhu na Fini.

Po isteku tri mjeseca informaciju o neplaćanju prima Zavod za socijalni rad, koji obavještava općinsko državno odvjetništvo te se otac poziva na razgovor da bi se utvrdilo hoće li ga tužiti ili stvarno nema sredstava pa ne ide u proceduru. Ipak, ako otac tijekom ta tri mjeseca na račun majke uplati samo jedan euro, cijeli se proces zaustavlja.

Još jedna popularna caka za neplaćanje alimentacije je rad na crno, kod kojeg isplata plaće ide “na ruke” pa neplatiše službeno nemaju primanja. U udrugu se tako javio djed djeteta koji je svog bivšeg zeta locirao u Rijeci, 500 kilometara od mjesta na kojem je imao prijavljeno prebivalište.

U Rijeci je radio na crno kao automehaničar, a prije nego što je neprijavljeni rad došao u ruke inspekcije, zet je ponovno nestao. Nekoliko mjeseci kasnije pojavio se na Facebooku druge automehaničarske radnje u Malom Lošinju. Nije rijetkost da se obitelji igraju detektiva i pokušavaju otkriti gdje se nalazi otac djeteta koji ne želi ni minimalno pridonijeti skrbi nad djetetom.

Za roditelja koji pokušava utjerati alimentaciju najgore je kad neplatiša ode na crno raditi u inozemstvo. Bilo je tako mama koje su tražile detektive koji će pronaći njihove bivše muževe u Irskoj, a javljale su se i one kojima je trebala veza u mirovinskom neke druge zemlje kako bi neodgovornim očevima stale na kraj.

Kad već bježe iz zemlje i izbjegavaju platiti čak i onaj minimalni propisani iznos, bilo je očeva koji su potegli i preko bare. Jedan je otac tako pronađen u Kanadi, gdje je počeo novi život. Sreća u nesreći je da međudržavna naplata jako dobro funkcionira otkad se Hrvatska priključila Europskoj uniji, no uvjet je da se zna točno prebivalište neplatiše.

Iva Jovović tvrdi da većina neplatiša alimentaciju ne plaća jer žele napakostiti bivšoj supruzi, uopće ne razmišljajući kako to utječe na dijete. Navodi primjer oca koji je radio kao medicinski tehničar u jednoj zagrebačkoj bolnici, nije želio plaćati mjesečno uzdržavanje djeteta pa je dao otkaz i zaposlio se u nekom OPG-u gdje je zarađivao jedva dovoljno za život.

Objašnjava da nije čudno niti da se očevi prijave na minimalac, čak i da se samozaposle pa si isplaćuju minimalnu propisanu plaću. Onaj ostatak, koji nije nigdje zabilježen, potom primaju na ruke pa se ne moraju zamarati plaćanjem alimentacije.

Direktorica udruge prisjetila se situacije s ročišta na koje je otac došao osobnim automobilom držeći u rukama mobitel i cigarete. Sutkinja ga je tražila broj tekućeg računa, za koji je rekao da ga ne posjeduje, a na pitanja o automobilu, mobitelu i cigaretama, odgovorio je kako mu ih je “frend” dao. Također je tvrdio da kod prijatelja besplatno stanuje i da jednostavno nema nikakva primanja.

Muljanje s predumišljajem

S obzirom na to da nam niti Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike niti Hrvatski zavod za socijalni rad, kojem su preusmjerili naš upit, nisu odgovorili na to koliko je točno neplatiša u Hrvatskoj, direktorica Udruge LET rekla je da se brojka procjenjuje na nekih 3000, odnosno oko 1,5 posto.

Osim ranije spomenutih kriminalaca, ima onih koji se služe raznim trikovima da bi prevarili žene čim dođe do razvoda. Oni koji imaju vlastite tvrtke fiktivno zaposle bivše supruge i njezina plaća zapravo služi kao alimentacija. Ako ta ista tvrtka ode u stečaj ili se promijeni vlasnik, majka ostaje bez posla i bez “alimentacije”.

Još je gori slučaj ako majka s djetetom stanuje u stanu koji je u vlasništvu tvrtke jer u tom slučaju završava na cesti. Ima i onih očeva koji na početku obećaju brda i doline, primjerice da će umjesto alimentacije uložiti u renoviranje stana pa se to nikad ne dogodi.

Ulazak u novu ozbiljnu vezu, ljubomora, nova djeca ili nepremostive razlike uglavnom budu prekretnice kad svi dogovori padaju u vodu. Ti nepremostivi problemi nekad se svedu na to da jedna strana želi da dijete bude vegetarijanac pa ga druga hrani ćevapima. Jedan roditelj želi da dijete igra tenis, a drugi ga upiše na nogomet.

– Bitno je iživcirati drugu stranu. Česte su izlike da će majka novac potrošiti na šminku, izlaske i odjeću te da bi dali novac za dijete, ali ga ne žele uplatiti na račun majke – rekla je Jovović.

Objašnjava kako je to apsurdno te da s prosječnim iznosom alimentacije od 220 eura majka teško može pokriti najosnovnije troškove. Prema zakonu iz 2014. koji je još uvijek na snazi, ako roditelji odbiju uzdržavati dijete, trošak pada na leđa baki i djedova. Dodaje da se tu zapravo radi o emocionalnom pritisku unutar obitelji neplatiše jer većina članova uopće ne zna da njihov sin ne plaća propisanu alimentaciju.

Promjene koje donosi novi zakon

– Po novom Zakonu o privremenom uzdržavanju, onaj tko uplati za dijete sto eura, a dužan je tristo, država će ga ganjati za tu razliku – kaže Iva Jovović.

Jedna od najvažnijih promjena jest ta da će država djeci, čiji roditelji ne plaćaju dosuđenu alimentaciju, redovito i u punom iznosu isplaćivati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 195 do 253 eura mjesečno do njihove 18. godine ili do 26. ako se redovno školuju. Najavljeno je da će zakon u 2024. godini stupiti na snagu te je zasad prošao prvo čitanje u Saboru.

Ako se država ne bude mogla ovrhom naplatiti od roditelja koji ne plaća za uzdržavanje djeteta, neplatiša će taj iznos odraditi preko javnog rada. Ranije je država plaćala samo tri godine otkad je neplaćanje prijavljeno, a sad će to raditi tijekom cijelog razdoblja u kojem dijete ima pravo na alimentaciju.

Uvodi se i promjena koja se socijalnoj radnici nimalo ne sviđa jer smatra da će je neplatiše iskorištavati. Naime, alimentacija više neće sjedati na račun majke, nego na račun djeteta. Dok je dijete maloljetno, jedan ili oba zakonska zastupnika moraju s njim otvoriti račun, što znači da će, teoretski, neplatiša moći podignuti iznos koji država uplati za uzdržavanje djeteta.

Jovović objašnjava da su se slične situacije javljale sa životnim osiguranjima i štednjama gdje bi novac samo nestao preko noći, a da istovremeno djeca prema zakonu nisu ovlaštena raspolagati imovinom. Smatra da ako se ovlast upravljanja računom da samo jednom roditelju, nastat će još veći problemi i ponovno izbjegavanje plaćanja.

Kako se zaštititi

– Nakon razvoda roditelji trebaju napraviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ovjeriti ga na sudu i držati se onoga što su u njemu napisali. To je jedini ispravan način – kaže direktorica udruge.

U planu uglavnom stoji iznos alimentacije, detalji oko primopredaje djeteta, učestalost viđanja te se roditelji dogovore kako će se obavještavati o bilo kakvim promjenama. Dokument odnesu u Zavod za socijalni rad koji izda dozvolu za odlazak na sud, sud u izvanparničnom postupku to prihvati i presuda postaje pravomoćna.

Iz Zavoda za socijalnu skrb navode da je neplaćanje alimentacije kazneno djelo koje se kažnjava kaznom do tri godine zatvora. Ipak, takvi su slučajevi rijetki, no nekima ni to nije dovoljni poticaj da napokon počnu plaćati. Iz Ureda pravobraniteljice stiže barem malo pozitivnih vijesti, u odnosu na razdoblje od prije deset godina značajno se smanjio broj pritužbi.

Zabrinjavajućim navode da su problemi s kojima se roditelji suočavaju slični kao i prijašnjih godina. Najproblematičnijim smatraju dugotrajnost sudskih postupaka, neizricanje privremenih mjera, različite poteškoće u provedbi ovrhe i neučinkovitu kaznenopravnu zaštitu.