Tijekom 2025. godine zabilježen je jedan od najvećih porasta broja žena koje su ubili intimni partneri u Republici Hrvatskoj (RH) još od 2016. godine. Od ukupno 39 ubojstava, 18 je počinjeno na štetu osoba ženskog spola, a 12 od tih 18 žena ubijeno je od strane intimnih partnera. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je među osobama u dobi od 18 do 74 godine koje su ikada bile u intimnoj vezi 25,4 % navelo iskustvo psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja intimnog partnera. Među ženama udio iznosi 28,1 %, a među muškarcima 22,5 %. Rezultati jednog anketnog istraživanja provedenog među žrtvama obiteljskog nasilja smještenima u skloništima u RH upućuju na to da većina žena (54%) prvi kontakt s nekom institucijom uspostavlja nakon što nasilje traje već dulje vrijeme, u prosjeku sedam godina.
Navedeni podaci pokazuju da značajan broj osoba doživljava nasilje u intimnim odnosima, nerijetko tijekom duljeg razdoblja. Iako mnoge osobe ne prijavljuju nasilje nadležnim institucijama, dio njih podršku traži od obitelji, prijatelja, kolega ili susjeda. Povjeravanje bliskim osobama može biti popraćeno nizom pozitivnih (npr. vjerovanje navodima žrtve) i negativnih (npr. okrivljavanje žrtve) reakcija okoline.
Negativne reakcije okoline, uključujući nevjerovanje iskazu žrtve ili okrivljavanje osobe za nasilje koje doživljava, povezane su s povećanim intenzitetom negativnih psiholoških simptoma kod žrtve. S druge strane, pokazalo se kako neformalna podrška bliskih osoba igra važnu ulogu u dobrobiti preživjelih te može imati svojevrsni zaštitni učinak na kvalitetu života te fizičko i mentalno zdravlje osobe koja proživljava nasilje. Zato je važno osvijestiti koliko naša reakcija može značiti kada posumnjamo da netko koga poznajemo doživljava nasilje ili nam se ta osoba povjeri.
Često zbog nedovoljne neinformiranosti, iako možda u najboljoj namjeri, ljudi iz okoline osobe koja proživljava nasilje savjetuju joj da jednostavno prekine nasilni odnos i ostavi zlostavljača te se pitaju: “Zašto jednostavno ne ode?”
Odlazak iz nasilnog odnosa često nije jednokratna odluka, nego proces na koji utječu dostupnost resursa i podrške, osjećaj straha i sigurnosti osobe koja proživljava nasilje te posljedice koje nasilje može ostaviti na njezino samopouzdanje. Na odluku o odlasku mogu utjecati i briga o djeci, financijska ovisnost te strah od reakcije nasilnog partnera. Zato je važno ne osuđivati osobu zbog njezinih odluka, nego joj pružiti podršku u skladu s njezinim potrebama i mogućnostima.
Kako biste bolje razumjeli dinamiku nasilnih partnerskih odnosa, više o pitanju “Zašto jednostavno ne ode?” možete pročitati u našem članku: https://samohrani.com/zasto-osobe-ostaju-u-nasilnim-partnerskim-odnosima/
Kako ja mogu pomoći?
1. Slušajte, vjerujte i ne osuđujte
Važan element podrške je osjećaj da netko vjeruje osobi i njezinom iskustvu te da je shvaća ozbiljno, zato pružite osobi prostor da govori o svom iskustvu bez osuđivanja i kritiziranja. Takav oblik podrške može pomoći osobi da prepozna i imenuje nasilje te postupno ponovno izgradi osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanja.
2. Poštujte njezine odluke – čak i kada se s njima ne slažete
Odlazak iz nasilnog odnosa nije jednostavna ni jednokratna odluka. Neke osobe odlaze i vraćaju se partneru više puta, a na njihove odluke mogu utjecati strah, sigurnost, djeca, dostupnost resursa i podrške te posljedice dugotrajnog nasilja na njihovu psihološku dobrobit. Povratak nasilnom partneru ne treba tumačiti kao odbijanje pomoći te je važno pokazati osobi kako joj ostajemo dostupni kao izvor podrške.
Reakcije poput “Zašto nisi otišla?” ili “Zašto si mu se vratila?” prebacuju dio odgovornosti za nasilje s počinitelja na osobu koja nasilje doživljava, što neki izvori nazivaju okrivljavanjem žrtve (eng. victim blaming). Okrivljavanje žrtve očituje se u stavovima kojima se odgovornost za nasilje djelomično ili potpuno prebacuje s počinitelja na osobu koja nasilje doživljava – primjerice tvrdnjama da je svojim ponašanjem „izazvala“ nasilje ili da je sama odgovorna za rješavanje situacije. Ovakvi stavovi mogu smanjiti spremnost drugih ljudi da pruže pomoć te istodobno obeshrabriti osobu koja doživljava nasilje od traženja pomoći.
3. Pitajte što joj je potrebno i ponudite konkretnu pomoć
Umjesto da pretpostavljate što bi osoba trebala učiniti, pitajte je što joj je trenutačno potrebno i kako joj možete pomoći. Potrebe se razlikuju od osobe do osobe, stoga je važno da ponuđena pomoć odgovara onome što ona sama smatra potrebnim i sigurnim. To može biti praktična pomoć, poput prijevoza, čuvanja djece ili sigurnog mjesta za boravak, emocionalna podrška kroz razgovor i slušanje ili informacijska podrška kroz pronalaženje dostupnih usluga i prava.
Pritom je važno voditi računa o sigurnosti osobe kojoj pomažete. Nemojte samostalno kontaktirati osobu koja čini nasilje, suočavati je s optužbama niti poduzimati korake koji bi mogli dodatno ugroziti osobu koja proživljava nasilje. Ako postoji mogućnost da nasilni partner nadzire njezin telefon, poruke ili druge oblike komunikacije, pokušajte zajedno dogovoriti siguran način održavanja kontakta.
4. Pomozite joj doći do informacija i stručne podrške
Velik broj osoba koje proživljavaju obiteljsko nasilje ne zna koje im mogućnosti pomoći uopće stoje na raspolaganju. Možete im pomoći pronaći informacije o njihovim pravima, kontakte skloništa, savjetovališta i drugih službi te istražiti dostupne mogućnosti. Pritom je bolje ponuditi informacije i mogućnosti nego stvarati pritisak da osoba odmah poduzme određeni korak, a strah osobe vezan uz odlazak treba shvaćati ozbiljno.
U nastavku su poveznice na nekoliko korisnih izvora informacija i podrške:
Udruga LET – besplatno psihološko i pravno savjetovanje za samohrane roditelje i žrtve obiteljskog nasilja
- Mogućnost savjetovanja telefonski, online i uživo
- Radno vrijeme: radnim danom 8:30-16:30
- Telefon: +385 (0)1 5803 726
- e-mail: let@udruga-let.hr
Autonomna ženska kuća Zagreb – besplatno psihološko i pravno savjetovanje, posredovanje između žena i institucija, mogućnot skloništa
- Radno vrijeme linije: radnim danom 10:00-17:00
- Telefon: 116 016
- e-mail: azkz@azkz.hr
B.a.B.e. – besplatno psihološko i pravno savjetovanje, usluga pratnje osobe od povjerenja žrtvama kaznenih djela i prekršaja
- Radno vrijeme: radnim danom 8:00-17:00
- Telefon: 0800 200 144
- e-mail: babe@babe.hr
Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja – besplatna linija za pružanje informacija i savjeta žrtvama kaznenih djela i prekršaja
- Radno vrijeme: 24/7, uključujući vikende i praznike
- Telefon:116 006 (bez predbroja)
Informacije o pravima i mogućnostima žrtava nasilja u obitelji (MUP)
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike – informacije o nasilju u obitelji
- https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/obitelj-12037/nasilje-u-obitelji-12046/12046
- Na dnu stranice nalazi se poveznica na adresar ustanova, organizacija i drugih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, uključujući skloništa i siguran smještaj te informacijsku, materijalnu, psihološku i pravnu pomoć.
Ako je osoba u neposrednoj opasnosti, nazovite policiju na 192 ili jedinstveni europski broj za hitne službe 112.
5. Budite podrška i nakon odlaska
Ne očekujte da će osoba nakon odlaska odmah biti “dobro”, napuštanje nasilnog odnosa ne znači da su strah i posljedice nasilja nestali. Osobe koje su preživjele nasilje nakon odlaska mogu doživljavati fizičku i emocionalnu iscrpljenost, strah, šok, zbunjenost i nesigurnost. Osobi može trebati neko vrijeme da se stabilizira i ponovno počne planirati budućnost. Zato podrška bliskih ljudi ostaje važna i dugo nakon odlaska.
Želimo da iz ovog članka ponesete poruku da ne morate „spasiti“ osobu niti je prisiliti da ode. Možete biti osoba koja sluša, vjeruje i ne osuđuje, koja pruža informacije i konkretnu pomoć te ostaje dostupna dok osoba koja proživljava nasilje donosi vlastite odluke.
Izvori
- Abrahams, H. (2007). Supporting women after domestic violence: Loss, trauma and recovery. Jessica Kingsley Publishers.
- Bilušić, I., i Barić, Ž. (2022). Iskustvo sudjelovanja u kaznenim i prekršajnim postupcima iz perspektive žrtve nasilja u obitelji. Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu, 29(2), 211–246. https://doi.org/10.54070/hljk.29.2.2 Hrčak
- Državni zavod za statistiku. (2024). Rezultati Ankete o sigurnosti (PSZ-2024-1-4). https://podaci.dzs.hr/2024/hr/77457 Državni zavod za statistiku
- Gracia, E. (2014). Intimate partner violence against women and victim-blaming attitudes among Europeans. Bulletin of the World Health Organization, 92(5), 380–381. https://doi.org/10.2471/BLT.13.131391 PubMed Central (PMC)
- Gregory, A. C., Williamson, E., i Feder, G. (2017). The impact on informal supporters of domestic violence survivors: A systematic literature review. Trauma, Violence, & Abuse, 18(5), 562–580. https://doi.org/10.1177/1524838016641919 Sage Journals
- Sylaska, K. M., i Edwards, K. M. (2014). Disclosure of intimate partner violence to informal social support network members: A review of the literature. Trauma, Violence, & Abuse, 15(1), 3–21. https://doi.org/10.1177/1524838013496335