Patološko kockanje spada u poremećaj navika i nagona, što znači da ga karakteriziraju ponovljene epizode kockanja prije kojih osoba osjeća rastuću napetost i uzbuđenje, užitak za vrijeme samog čina, a nakon kockanja može se, ali ne mora javiti žaljenje i krivnja. Igrač nije u mogućnosti kontrolirati poriv za kockanjem mada izvođenjem tog čina čini štetu sebi i drugima.
Za ovaj poremećaj koristi se i naziv ovisnost o kockanju, mada za razliku od ostalih oblika ovisnosti, u ovom poremećaju nema unošenja sredstva ovisnosti izvana. Ostale značajke su iste: žudnja, gubitak kontrole, tolerancija, apstinencijske smetnje, recidivirajući tijek bolesti, stigma, način liječenja.
Naravno da sve osobe koje igraju igre na sreću nisu patološki kockari. Gdje je granica, kada prestaje zabava i nastaje poremećaj?
O poremećaju govorimo kada osoba:
- većinu vremena provodi zaokupljena kockanjem bilo da kocka ili prepričava događaje vezano za kockanje, planira kako doći do novca, mašta o uspjehu,
- zanemaruje sve ostale oblika zadovoljstva,
- treba sve veće i veće uloge da bi postigla isti stupanj uzbuđenja i zadovoljstva,
- opetovano ulaže napore da prestane kockati, ali bez uspjeha,
- pri pokušaju prestanka osjeća nemir, razdražljivost, loše raspoloženje, nesanicu
- počinje posuđivati novac, a zatim činiti nezakonita djela poput pronevjere, krivotvorenja i slično,
- nastavlja takovo ponašanje uprkos štetnim posljedicama.
Liječenje nije po klasičnom medicinskom nego po javnozdravstvenom modelu. Najbolji rezultati se postižu kombiniranjem socioterapije, psihoterapije i lijekova.
Od lijekova se koriste antidepresivi jer se depresija javlja u 70% patoloških kockara, zatim anksiolitici, skupina lijekova koji smanjuju napetost, tjeskobu, strepnju i strah, te stabilizatori raspoloženja koji djeluju na impulzivnost.
Psihoterapija se provodi kao individualna i obiteljska. Najbolji rezultati se postižu primjenom bihevioralno-kognitivne psihoterapije. Bihevioralna teorija o nastanku poremećaja polazi od toga da je svako ponašanje naučeno pa tako i patološko ponašanje i da je moguće usvojiti obrasce ponašanja koji su socijalno prihvatljiviji i korisniji za samu osobu. Kognitivna teorija polazi od negativnih automatskih misli i disfunkcionalnih vjerovanja kao što je npr. „Ja sam dobitnik“ ili „Kockanje će sve srediti“ i kroz kognitivne psihoterapijske tehnike ispravlja iskrivljenja u mišljenju.
Socioterapija koristi blagotvorno djelovanje grupe u terapijske svrhe. Najvažnije što osoba dobije u socioterapijskoj grupi je osjećaj pripadnosti i razumijevanja, zatim buđenje nade da je moguć izlaz, zrcaljenje – slušajući priče drugih vidi se kao u ogledalu, demaskiraju se neprihvatljivi stilovi ponašanja i usvajaju prihvatljivi, lakše se otkrivaju potisnuti osjećaji koji se onda prorađuju na individualnoj psihoterapiji.
Cilj liječenja je ne samo prestanak kockanja već potpuna rehabilitacija osobe, što je dugotrajan i kompleksan proces koji uključuje cijeli tim stručnih osoba. Zbog toga je, kao i kod svih ostalih bolesti ovisnosti, naglasak na prevenciji poremećaja.
U psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan se provodi terapijsko-rehabilitacijski program za ovisnost o kockanju. Liječenje se odvija temeljem uputnice D2 za dnevno-bolničko liječenje koju izdaje doktor opće prakse. Traje sveukupno 3 mjeseca, odnosno 90 dana. Prednost liječenja u Dnevnoj bolnici je da se tijekom liječenja ne izdvajate iz obiteljske ili radne sredine te se možete postupno i aktivnije uključiti sve one aktivnosti svakodnevice koje ste zanemarivali dok ste kockali.