Prve osobe koje žive sa HIV-om u Hrvatskoj su registrirane 1985. godine. Od 1985. godine do početka kraja 2006. godine u Hrvatskoj je registrirano 608 osoba s HIV-om, od čega 258 oboljelih od AIDS-a. U istom je razdoblju 137 zaraženih i umrlo.
Žene su u posljednjih 20 godina od populacije najmanje zahvaćene HIV-om danas postale populacija među kojom se HIV širi najbrže. Žene globalno gledano čine gotovo polovicu od 40 milijuna osoba zaraženih HIV-om, te u nekim zemljama u razvoju, žene predstavljaju veliku većinu osoba koje žive s HIV/AIDS-om dok su nasuprot tome početkom pandemije osamdesetih godina muškarci bili najzahvaćenija populacija.
HIV/AIDS je u ranim 1980-tima prvenstveno ciljao osobe istospolnog usmjerenja i bolesnike oboljele od hemofilije, zatim se proširio među intravenskim korisnicima droga i populaciji heteroseksualaca. Trenutno, HIV ima najznačajniji utjecaj na žene. Žene zaslužuju zasebnu strategiju kako zbog rastućih i disproporcionalnih brojeva novozaraženih, tako zbog socijalnih posljedica tolikog broja mladih majki koje umiru ostavljajući za sobom djecu, kao siročad. Također postoje medicinska istraživanja koja indiciraju kako hormonalni i razvojni faktori stavljaju mlade žene pod veći rizik zaražavanja HIV-om prilikom izlaganja nego što je kod muškaraca. U subsaharskoj Africi, 60 % osoba koje žive s HIV-om su žene. U JAR, Zambiji i Zimbabveu u dobi od 15 do 24 godina žene imaju 3-6 puta veću šansu da budu zaražene u usporedbi sa muškarcima. Žene čine polovinu odrasle populacije koja živi s HIV-om na Karibima, te svekupno jednu trećinu u Južnoj Americi.
Razlog porasta slučajeva u žena različit je za svaku zemlju. Na primjeru SAD-a, od 97% seropozitivnih žena, 81% zaraženo je HIV-om prilikom heteroseksualnog kontakta, a 16% intravenskim korištenjem droga. U zemljama u razvoju gotovo su sve žene zaražene heteroseksualnim putem, a vertikalni prijenos virusa s majke na dijete za vrijeme trudnoće, poroda ili dojenjem dodatno pridonosi širenju bolesti. Žene se smatraju posebno ranjivim zbog sljedećih faktora: relativan nedostatak moći odlučivanja u seksualnim vezama, prošireno siromaštvo, društvene norme i zakonske regulative koje ženama onemogućuju osnovnu edukaciju ili toleriraju nasilje nad ženama.
Visoka biološka ranjivost mladih žena, objašnjava se:
a) nezrelom genitalnom sluznicom kroz koji virus lakše penertira,
b) hormonalnim faktorima (poput upotrebe oralne kontracepcije), i
c) visokom incidencijom SPB-a (seksualno prenosivih bolesti).
Društvene promjene će pomoći dugoročno gledano, no situacija zahtjeva izuzetno brzu akciju kojom bismo koordinirali i usmjerili napore na žene, poput razvijanja efektivnih mikrobicida, koje bi žene mogle koristiti, i formiranje programa razvitka spolno specifičnog cjepiva koje bi se fokusiralo na razliku u imunološkom odgovoru žena naspram muškaraca. Također su potrebni programi kulturološkog preoblikovanja rodno-spolnih uloga, poput edukacije većeg broja žena o prakticiranju sigurnog spolnog ponašanja, upotrebe prezervativa uz provođenje kampanje za podizanje svijesti o mogućnostima testiranja ili liječenja.
Ključ uspjeha leži u razvijanju specifičnih programa koji uključuju edukaciju o načinima prijenosa i sprečavanju širenja HIV-a, osnaživanju žena o pregovaranju sa svojim partnerima o upotrebi kondoma ili neko drugog sredstva zaštite pri spolnim odnosima te osvještavanje o problemu zlostavljanja žena, pogotovo obiteljskog i seksualnog nasilja te traffickinga.
LET je neprofitna organizacija koja teži unapređenju kvalitete života ranjivih skupina u hrvatskom društvu osmišljavajući i provodeći javnozdravstvene programe i pružajući socijalne usluge utemeljene na potrebama svojih korisnika. Vjerujemo kako sve osobe moraju imati ravnopravan pristup kvalitetnim informacijama i mogućnost sudjelovanja u društvu te zaslužuju dostojansven pristup.
Više informacija na: 01/ 48 23 041 ili let@zg.t-com.hr te na www.udruga-let.hr.
Iva Jovović, dipl. soc. radnik