ODBAČENE narkomanske igle dugogodišnji su problem svih gradova u državi. Građani ostatke opreme za pripremu droge, kao i iskorištene krvave igle pronalaze u parkovima, podrumima zgrada, dječjim igralištima, oko škole i u šumi. Slučajni ubod djece ili odraslih na iglu može biti vrlo opasan i uzrokovati prijenos zaraznih bolesti.
Narkomanske igle u splitskom kvartu
Upravo od toga strahuju Splićani, a ponajviše stanovnici Ulice Ruđera Boškovića, koji već godinu dana upozoravaju na česte pronalaske iskorištenih šprica i igala. U travnju su sve prijavili policiji koja ih je uputila na udrugu HELP, koja volonterski prikuplja i odlaže takvu vrstu otpada.
“Svako malo pronalazim šprice, skoro svakih 10-ak dana. Bio je samo jedan mjesec u godini da nisam primijetila šprice, možda samo nisam dobro gledala ili su ih iz udruge pokupili. Bilo je situacija kada sam i ja osobno skupljala. Lokacije su uvijek iste, zapuštena trafostanica i balotaško igralište”, ispričala nam je Sara Paligorić.
“Ne zanima me tko koristi navede šprice, niti u koju svrhu, samo želim da se infektivni otpad redovito uklanja s javnih površina. Nažalost, otpada ovakve vrste uvijek je bilo i bit će, ali vjerujem da bi se uz redovitiju kontrolu ovakvih područja u neposrednoj blizini osnovnih škola smanjila i pojava neželjenog infektivnog otpada”, dodala je.
HELP: Ovo nije novi problem, često koriste i steroide
Iz udruge HELP kazali su kako svaki dan izlaze na teren zbog učestalih dojava građana ili komunalnih redara. Šprice pronalaze na raznim mjestima, kao i u blizini škole pa ih za pomoć kontaktiraju i ravnatelji.
“Nema dana da netko od naših volontera iz udruge nije pokrio par lokacija u gradu. Ovo nije novi problem, a u posljednje vrijeme primijetili smo i učestalo korištenje sredstava za izgradnju mišićne mase koje koriste sportaši.
Nebitno radi li se o ovisnicima droge ili o steroidima, jer jedno i drugo nosi rizik za ubod zbog neodgovornog odbacivanja igli i šprica. Naši dugogodišnji korisnici o drogama prikupljaju takav otpad i donose nam ga u posebnim kutijama koje su dobili u udruzi. Ali uvijek postoje oni koji nepropisno odlože otpad”, kazala je predsjednica Nevenka Mardešić.
Godišnje, kažu, prikupe preko 150 kilograma infektivnog otpada koji im donesu sami ovisnici ili njihovi volonteri uklone s ulica. S ovim problemima svakodnevno se bore i udruge u Zagrebu i Puli.
U Zagrebu uklonjeno 4000 šprica i igala
U srpnju prošle godine krvave i opasne igle pronašla su djeca dok su se igrala u parku na Jarunu. No, nije ovo prvi slučaj u glavnom gradu. Roditelji i djeca tijekom ljetnih mjeseci često pronalaze otpad koji ostavljaju ovisnici, a u prošlosti zabilježeni su i slučajevi uboda djece u drugim gradovima.
Djelatnici udruge Let u dvije smjene osiguravaju područje grada Zagreba i Zagrebačke županije tijekom pet radnih dana u tjednu. Obilaze rizična mjesta poput Savskog nasipa, dječjih igrališta i parkova, oko škola i zapuštenih zgrada, kao i dijelove šume gdje građani šetaju. U rujnu i listopadu su imali desetak poziva građana.
“Tijekom prošle godine očistili smo 55 lokacija, a prikupili smo oko 4000 komada otpada za injektiranje droge. Najčešće se radi o špricama i iglama, a dodatno znamo pronaći i žlice za pripremu droge. Uz to nama naši korisnici redovito donose pune kutije pribora koje mi dalje zbrinjavamo.
Mi s naše strane odložimo veliku količinu infektivnog otpada, otprilike 100 kilograma godišnje. Najviše otpada zbrinemo upravo zato što radimo s korisnicima i onda oni to ne odbacuju. Često nam i oni znaju reći ‘vidjeli smo igle ispod Savskog mosta’. Naravno, to najčešće sami ostave, ali nas ipak upozore na to pa ga mi pokupimo”, ispričala je socijalna radnica i direktorica Iva Jović.
Kako zbrinuti infektivni otpad?
Upozorava kako je takav otpad najbitnije ne dirati, već odmah pozvati udrugu kako bi djelatnici uklonili nepropisno odbačen otpad koji može biti vrlo opasan za osobe koje ga ne znaju propisno zbrinuti. U slučaju da u svom mjestu stanovnici nemaju udrugu koja se brine o infektivnom otpadu, predsjednica Jović je objasnila na koji način se treba postupati s takvim otpadom.
“Tada treba na ruke staviti rukavice te uzeti nekakvu vrstu štipaljke s kojom će taj otpad odložiti unaprijed u dvije plastične čaše. To može biti iskorištena ambalaža od jogurta, samo je bitno da se radi o debljoj plastici kako je igla ne bi probila. Može se koristiti i plastična posuda za hranu.
Taj otpad treba odnijeti doktoru opće medicine ili u Dom zdravlja kako bi ga oni pravilno odložili jer imaju potrebne kutije za takvu vrstu otpada. Dobro je i sve prijaviti policiji kako bi oni kontaktirali udruge ili obavijestili HZJZ”, objasnila je.
U Puli se osoba nabola na narkomansku iglu
Kako bi u Puli suzbili zlouporabu droge, uz policiju i ostale službe uključila se i gradska uprava koja financira djelatnika udruge Institut koji obilazi kritične točke te prikuplja šprice i igle. Udruzi je ovaj pothvat Grada pomogao u smanjenju odbačenog infektivnog otpada pa tako i poziva građana.
U prošloj godini su prikupili veliku količinu opreme za injektiranje droge, čak oko 300 kilograma, što je znatno veći broj od onog u Zagrebu i Splitu. U tome im pomažu i njihovi korisnici koji osim što propisno odlažu u kutije i donose vlastitu opremu, često sudjeluju i u akcijama čišćenja, a iz udruge kažu kako ih za isto nagrade sendvičima i kavom.
Predsjednica udruge Institut Varja Bastiančić ovom problematikom bavi se preko dvadeset godina te kaže kako se sjeća jednog uboda na iglu u Pješčanoj uvali. Na svu sreću, priča nam, igla nije bila inficirana te nije bilo težih posljedica za zdravlje osobe koja se ubola na iglu, koju je more izbacilo na plažu.
“Imali smo najvećih problema prije tri godine kada su došli novi korisnici koji su koristili psihoaktivne tvari. To je bila kompletno nova scena u Puli, to nisu bili klasični ovisnici o opijatima, nego smo bili doslovce preplavljeni tim aktivnim tvarima pa su nam i pojedina mjesta bila kritična jer se psihoaktivne tvari injektiraju puno češće nego opijatske”, rekla je predsjednica Bastiančić.
Iglom se mogu prenijeti zarazne bolesti
Iz HZJZ-a su kazali kako je u okviru programa smanjenja štete omogućena podjela opreme za injektiranje, prikupljanje infektivnog otpada, kondoma te omogućena podjela edukativnih materijala, kao i savjetovanja i informiranje ovisnika o zaraznim bolestima i predoziranju.
“Osobe koje injektiraju droge, osim drugih štetnih posljedica po zdravlje, mogu biti izložene i većem riziku od zaraze krvlju prenosivih infekcija. Pod virusima koji se prenose krvlju u ovom slučaju smatraju se hepatitis B virus, hepatitis C virus i HIV.
Također, injektiranje droga, osim štetnog utjecaja na mentalno i socijalno zdravlje i normalno funkcioniranje pojedinca, može pogoršati i druge, postojeće zdravstvene poteškoće ili bolesti, a nepravilno i nesterilno korištenje može uzrokovati infekcije kože na mjestu uboda, apscese, sepsu, kao i oštećenja živaca”, istaknula je Sanja Mikulić,voditeljica Službe za suzbijanje zlouporabe droga HZJZ-a.
Nepravilno odbačen korišteni pribor za injektiranje droga može biti opasan ako se netko na takvu upotrijebljenu iglu nabode. Pri tome se u ranu mogu unijeti različite bakterije i virusi te dobiti tetanus ili neku drugu bakterijsku infekciju. Isto se može dogoditi i kada više ovisnika o drogi koristi jednu iglu.
Procjenjuje se da je najveći rizik za hepatitis B između 5 i 30%, za hepatitis C između 3 i 10%, a rizik infekcije nakon uboda iglom kontaminiranom krvlju zaraženom infekcijom HIV-om je oko 0.3%. Stručnjaci objašnjavaju kako je u slučaju uboda na odbačenu iglu obično prošlo više sati ili dana, tako da je taj rizik jako mali.
Što učiniti nakon uboda?
“Virusi HIV, HBV i HCV izvan ljudskog tijela mogu zadržati infektivnost, ovisno o uvjetima okoliša od nekoliko dana pa do čak nekoliko tjedana. Ipak valja imati na umu da infektivnost HIV-a i HCV-a izvan tijela značajno opada unutar nekoliko sati. U okolišnim uzorcima sasušene krvi i drugih tjelesnih tekućina prijenos HIV-a je gotovo zanemariv.
Najzarazniji od ova tri virusa je hepatitis B virus, ali za njega postoji cjepivo, tako da bi redovno cijepljene osobe trebale biti zaštićene od te ozbiljne infekcije čije posljedice mogu biti ciroza jetre i maligna bolest jetre”, pojasnila je Jasna Valić, voditeljica Službe za epidemiologiju NZJZ-a Istarske županije.
Savjetuju kako bi se osoba koja se ubode na odbačenu iglu trebala javiti liječniku, nadležnom epidemiologu ili infektologu za procjenu rizika i savjet za daljnje postupanje i zaštitu. Postupak zaštite uključuje testiranje krvi na hepatitis B, hepatitis C i HIV infekciju, provjeru cijepnog statusa za hepatitis B, cijepljenje u slučaju potrebe i uzimanje lijekova za prevenciju.
