Ujedinjeni Narodi su prije 30 godina odredili 1. listopada kao dan na koji se obilježava Međunarodni dan starijih osoba. Cilj obilježavanja ovoga dana je podsjetiti na važnu ulogu starijih osoba u društvu te podizanje svijesti o poteškoćama s kojima se starije osobe svakodnevno susreću.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je gotovo 850 tisuća građana starije od 65 godina. Stopa rizika od siromaštva, gledano prema dobnim skupinama, najviša je među starijima od 65 i iznosi 28,1%, pri čemu su u najtežoj situaciji samci u toj dobi. Prosječna mirovina je za prvih 7 mjeseci 2020. godine iznosila 2.283,71 kn. Nadalje, 60% starijih od 65 g navode kako boluju od barem jedne kronične bolesti, što je više od prosjeka EU, a stopa njihovih nezadovoljenih potreba u zdravstvu je je među najvišima u EU.
Važno je istaknuti da više od 16 tisuća starijih živi u javnim ili privatnim domovima za starije, dok ih se više od 6 tisuća nalazi na listama čekanja na iste. U Hrvatsko se starije osobe susreću s dugoročnim problemima, poput siromaštva, nedostatka pristupa socijalnim i zdravstvenim uslugama u ruralnim područjima, nedovoljnom podrškom članova obitelji, nasiljem te zlouporabama ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Pandemija koronavirusa dodatno je otežala život starijih osoba. Starije osobe su skupina građana najviše pogođena pandemijom, a naročito je pogodila one koji žive u domovima za starije, najviše zbog zabrane izlaska i posjeta te nekoliko slučajeva širenja virusa unutar doma.
Nakon nekoliko tragičnih slučajeva unutar Obiteljskih domova za starije, u kojima su stradali i štićenici doma, počeo se aktualizirati problem lošeg zakonodavnog okvira i nedostatnog nadzora obiteljskih domova.
Za provođenje inspekcijskog nadzora nad radom domova socijalne skrbi i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, sistematizirano je tek deset radnih mjesta, što je posve nedostatno. Inspektori u obiteljske domove dolaze samo po prijavi pa je ovakav nadzor posve neučinkovit, zbog čega neki pružatelji, u potrazi za profitom i ohrabreni malom vjerojatnošću nadzora, svjesno krše propise i standarde, a time i prava korisnika. U međuvremenu je samo promijenjen Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, u kojem je najznačajnija novost uvjet da obiteljski dom može usluge pružati isključivo u obiteljskoj kući u kojoj živi njihov predstavnik i članovi obitelji, dok je ranije bilo moguće koristiti i objekt u istom dvorištu, ako je udaljen do 50 metara.
Nadalje, starije osobe u Hrvatskoj susreću se i s problemom nedostatka socijalnih i zdravstvenih usluga u ruralnim područjima. Brojnim starijim osobama potrebna je usluga pomoći u kući– pripravljanja obroka, dobavljanja namirnica, obavljanja kućanskih poslova itd. U 2019. g. . samo ih je 3.4688 ostvarilo pravo na pomoć u kući, što je vjerojatno tek manji dio stvarnog broja starijih kojima je takva pomoć potrebna.
Jedan od razloga su restriktivni zakonski uvjeti i imovinski cenzus, a drugi je provedba projekta „Zaželi“ čije se aktivnosti značajno podudaraju sa sadržajem usluge pomoći u kući. U njemu je tijekom nešto više od dvije godine sudjelovao 28.3319
stariji korisnik. Iako mu je primarna svrha zapošljavanje žena-pripadnica ranjivih skupina, projekt starijima pruža dragocjenu pomoć i mnogi se nadaju njegovom nastavku, no nije sustavan i trajan pa ne može zamijeniti zakonsko pravo. Prema tome, preporuka Pučke pravobraniteljice je da se s obzirom na mnogo starijih s malim mirovinama koje ipak premašuju cenzus, novim Zakonom o socijalnoj skrbi treba ublažiti kriterije za ostvarivanje prava na socijalnu uslugu pomoći u kući te proširiti mrežu pružatelja ove usluge.
Istovremeno, nedostaje drugih tipa usluga za starije, poput pomoći u kući, dnevnih boravaka, informiranja o pravima, uključujući i o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, o prevenciji nasilja nad starijim osobama ili uključivanju starijih u život zajednice kroz kulturu.
U skladu s navedenim poteškoćama s kojima se susreću starije osobe, neke od preporuka Pučke pravobraniteljice radi osiguranja prava i poboljšanja položaja starijih osoba u društvu su: ublažiti prihodovni cenzus kako bi veći broj starijih mogao ostvariti pravo na pomoć u kući, razraditi kriterije za prijem korisnika u domove koji se sufinanciraju iz Državnog proračuna, proširiti lepezu socijalnih usluga kojima bi im se omogućio što dulji ostanak starijih u njihovim obiteljima, ugraditi odredbe kojima će se uvesti kontinuiran i učinkovit decentralizirani nadzor nad radom obiteljskih domova te povisiti zapriječene prekršajne kazne za sve pravne i fizičke osobe koje pružaju uslugu smještaja starijih osoba.
