Na inicijativu UN-a, 17. listopada obilježava se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti
Siromaštvo je termin koji se najčešće koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za život. Biti siromašan znači ne imati dovoljno novaca (ili nekih drugih sredstava) za priuštiti si osnovne ljudske potrebe kao što su hrana, piće, dom. Mnogo ljudi u raznim državama diljem svijeta živi u siromaštvu, osobito u nerazvijenim područjima Afrike, Latinske Amerike i Azije. Prema definiciji OUN-a, siromašnima se smatraju osobe koje su odreknute načina života, komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo se mjeri stalno promjenljivim normama određenog društva i njegovih užih sredina. Po tim kriterijima, siromaštvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.
Dok siromaštvo podrazumijeva nedostatak materijalnih ili novčanih sredstava, socijalna isključenost ima šire značenje – osim ekonomske, uključuje i socijalnu, kulturnu, političku i druge dimenzije. Smanjenje siromaštva odnosno rizika od siromaštva i socijalne isključenosti svakako treba biti jedan od prioriteta socijalne politike, pogotovo u razdoblju visoke inflacije i snažnih poskupljenja kojima su građani izloženi u svim područjima života.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), stopa rizika od siromaštva u 2022. godini u našoj je zemlji iznosila 18 posto, dok je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bila svaka peta osoba (19,9%), iako su obje stope niže nego godinu ranije, kada je rizik od siromaštva bio 19,2%, a postotak osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti 20,9%.
Konkretno, u 2022. svaka 14. osoba (7%) živjela je u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, svaka 6. (15,7%) u onima koja su u posljednjih 12 mjeseci zbog financijskih teškoća kasnila s plaćanjem obveza, a gotovo svaka druga (44,8%) u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava (iznos od 392 eura ili 2 950 kuna).
Isto tako, svaka 4. osoba (26,6%) teško je ili vrlo teško spajala kraj s krajem, a gotovo svaka druga (42,7%) s tim je imala malih poteškoća, što je, ukupno gledajući, više od dvije trećine građana naše zemlje.
Pritom su najugroženije bile osobe starije od 65, i to svaka treća (32,4% u riziku od siromaštva, a 33,5% u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti), a posebno je zabrinjavajuća činjenica da se jedino za tu dobnu skupinu, u odnosu na godinu prije, stope i rizika od siromaštva i socijalne isključenosti nisu smanjivale, već su, nažalost, ostale iste (stopa rizika od siromaštva iznosila je 32, 4% u 2021. i 2022.) ili čak i porasle (rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti, 2021. 33,3%, 2022. 33,5%).
Nažalost, najsiromašniji građani i dalje ne primaju dovoljnu podršku – novčane naknade za najsiromašnije su nedovoljne, socijalne usluge nedostupne, a zaposlenici koji bi im trebali pružati podršku su preopterećeni. Isto tako, broj primatelja zajamčene minimalne naknade (ZMN) je u velikom padu – od 2018. do 2022. njihov broj je pao s 39. 000 na 28.000, a jedna od preporuka pučke pravobraniteljice bila je i da se napravi analiza razloga pada, no ona još uvijek nije provedena.
S druge strane, Zakon o socijalnoj skrbi (ZSS) iz veljače 2022. donio je pozitivne promjene za najsiromašnije osobe, i to kroz povećanje omjera za izračun ZMN-a, kao i povećanje same osnovice sa 106 eura (800 kn) na 133 eura (1000 kn), no još uvijek se radi o premalom iznosu za osiguravanje dostojanstvenog života. Da bi se to postiglo ZMN bi trebao biti vezan uz prag rizika od siromaštva ili minimalnu plaću te u obzir uzeti stopu inflacije primjenjivu na siromašna kućanstva.
Nažalost, ljudi koji žive u siromaštvu osim sa socijalnoj isključenošću susreću se i sa stigmatizacijom i diskriminacijom temeljem imovnog stanja, a rezultat je ograničeni pristup, primjerice, socijalnim i zdravstvenim uslugama, obrazovanju, zapošljavanju i stanovanju. Ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava uvelike ovisi i o zaštiti od diskriminacije te je u tom kontekstu osobito važno osvještavanje i učinkovita zaštita od diskriminacije temeljem imovnog stanja odnosno socio-ekonomskog položaja.
Preuzeto sa: https://www.ombudsman.hr/hr/medunarodni-dan-borbe-protiv-siromastva-i-socijalne-iskljucenosti-2/