Na stranicama Porezne uprave (https://www.porezna-
U “Nacionalu” od 29.11.2016.g. objavljeni su navedeni komentari:
Udruga LET smatra da se na temelju čl. 197. st. 1. ObZ stječe između posvojitelja i posvojenika status srodstva, a ranije čl. 180. st. 2. ObZ je propisano da posvojitelj posvojenjem stječe roditeljsku skrb.
Prema tome posvojitelj (u sadašnjem zakonu “usvojitelj”) je roditelj djeteta. Nema nikakve osnove da se posvojitelja naglašava u zakonskom tekstu i odvaja od roditelja što je promjena prema postojećem zakonu, jer se time stječe dojam da posvojitelj ima drugi status u odnosu na roditelja, a može i implicirati da je posvojenje manje bitno od biološkog roditeljstva što nikako ne smije biti intencija zakonodavca jer bi predstavljalo izravnu diskriminaciju na osnovi obiteljskog statusa.
U drugom dijelu, zakonodavac slijedi logiku pojačane zaštite kada se radi o poreznim odbicima koje mogu ostvariti maćeha ili očuh. Naime, sama činjenica da su oni bračni drugovi djetetovog roditelja ne znači automatski da su na sebe preuzeli i obaveze uzdržavanja tog djeteta pa da bi time imali pravo ostvariti poreznu olakšicu, tj. odbitak.
Osobni odbici moraju biti vezani uz konkretno uzdržavanje djeteta, a ne samo činjenicu postojanja svojstva očuha ili maćehe. Prema tome, ako bi ispunjavali svoju obavezu iz čl. 288. st. 3. ObZ, što su dužni samo onda kada drugi roditelj djeteta ne može uzdržavati dijete, tada bi trebali imati pravo na osobni odbitak, ali za slučaj da ne uzdržavaju to dijete ili djecu, tada ne bi trebali imati to pravo.
Predlagatelja, međutim, treba kritizirati u dijelu u kojem uzdržavanje poistovjećuje sa institutom skrbništva pa ispada da maćeha ili očuh čak i da ispunjavaju obavezu iz čl. 288. st. 3. ObZ-a, ali nisu skrbnici djeteta, ne bi imali pravo na osobni odbitak. Činjenica da netko ima svojstvo maćehe ili očuha nije pretpostavka za postavljanje skrbnika djetetu prema čl. 224. ObZ, prema tome niti ne postoji zakonska mogućnost provedbe odredbe koju predlagatelj ovako propisuje. S time da ne samo da poočim i pomajka ne znače nužno da su skrbnici djeteta, nego njihovo svojstvo nije niti pretpostavka da ih se imenuje skrbnicima djetetu.
Odredbu iz predloženog čl. 14. st. 5. Prijedloga Zakona o porezu na dohodak bi trebalo preformulirati u prvoj rečenici da glasi: (5) Djecom u smislu stavka 4. ovoga članka smatraju se djeca koji uzdržavaju roditelji ili drugi obveznici uzdržavanja.
S druge strane, u stavku 6. članka 14. Prijedloga Zakona o porezu na dohodak u dijelu koji glasi “te punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom propisu” zakon značajno proširuje krug osoba koje mogu dobiti porezni odbitak, pa tako primjerice i na socijalne radnike koji su skrbnici punoljetnim štićenicima bez poslovne sposobnosti kada CZSS neposredno obavlja skrbništvo ili druge skrbnike koji su izvan CZSS, a skrbnik prema ObZ nije dužan uopće uzdržavati štićenika time što ima svojstvo skrbnika.
Predlagatelj pogrešno povezuje skrbništvo sa obvezom uzdržavanja, a jedino bi obaveza uzdržavanja koja je doista i ispunjena trebala biti osnova za osobni odbitak.
Prema tome, valja predložiti da stavak 6. glasi: “(6) Uzdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 4. ovoga članka smatraju se bračni drug, roditelji poreznog obveznika te punoljetne osobe koje porezni obveznik uzdržava.”