Više od 100 stručnjaka iz područja socijalne skrbi, pravosuđa, civilnog društva i relevantnih institucija okupilo se na online konferenciji u organizaciji Udruge LET dana 08.07.2025. kako bi raspravili ključna pitanja i izazove u provedbi Zakona o privremenom uzdržavanju, koji je na snagu stupio 1. siječnja 2025.
Udruga je pozvala stručnjake i građane da ostave svoje komentare na Google obrascu zaključno sa 15.07.2025.
Svi komentari su objedinjeni u ovom tekstu.
Konferencija pod nazivom „Šest mjeseci provedbe Zakona o privremenom uzdržavanju“
otvorila je prostor za otvorenu razmjenu iskustava, ali i ukazala na ozbiljne prepreke koje onemogućavaju pravovremenu zaštitu djece čiji roditelji ne izvršavaju svoju zakonsku obvezu uzdržavanja.
Među glavnim problemima ističu se:
- višemjesečna kašnjenja AORT-a u donošenju rješenja,
- manipulacije neplatiša koji izbjegavaju preuzimanje poziva ili prikrivaju adresu prebivališta,
- otežana procedura kada je roditelj u inozemstvu,
- zloupotreba instituta povremenih uplata kako bi se izbjegla pravna odgovornost,
- nije donesen pravilnik koji bi omogućio provedbu namirenja fuga putem javnog rada
- iznosi za uzdržavanje koje je donio sud su manji od iznosa minimalnih potreba djece- to nije pitanje ovog zakona, ali je više puta istaknuto kao jedan od najvećih problema pri uzdržavanju djece.
Komentari koje su naknadno dostavljeni putem Google obrasca:
Prijedlog rješenja: Izmjena Zakona o privremenom uzdržavanju – čl. 11. Načelo žurnosti St.2. Agencija će donijeti rješenje o privremenom uzdržavanju i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Obrazloženje: ukoliko se opći upravni postupak mora riješiti u najkasnijem roku od 30 dana, što uključuje izvršnost rješenja u navedenom roku, tada se ne može u istom roku odlučivati o žurnom postupku i socijalnom pravu mlt djeteta. – čl. 12 Stranke u postupku Stranka u postupku je maloljetno dijete i/ili punoljetno dijete na školovanju, odnosno zakonski zastupnik koji ostvaruje pravo uzdržavanja sukladno pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda. Obrazloženje: Stranka u postupku je dijete. Obveznik uzdržavanja je protustranka i ne može biti stranka u pitanju prava mlt djeteta. Osim navedenog, otac je bio već stranka u postupcima pri sudu i HZSR, a ukoliko ne plaća uzdržavanje, AORT i druga nadležna tijela trebali bi obavijestiti nadležni ODO – gdje otac treba biti stranka. Ne u pitanju prava djeteta kojem čini povredu. Rješenje se ocu treba dostavljati isključivo na znanje.
Strašno. 5.2. uredno podnesen zahtjev. Nakon 3 mjeseca, 5.5. podnesena žalba Ministarstvu zbog ne donošenja rješenja u zakonskom roku. Ni traga ni glasa institucijama. Ni slova.
Prvi zahtjev sam predala 2.1.2025. preko sustava E-građani. Slučajno saznajem kako taj sustav uopće nije funkcionirao, a o tome nismo bili obaviješteni. Rješenje sam dobila u svibnju, a prvu isplatu u srpnju. No najvećim problemom smatram to što dobivamo iznos prema sudskoj presudi koji je puni manji od minimuma, a obnova sudskog postupka radi izmjene visine alimentacije traje godinama. Smatram da bismo trebali dobiti zakonski minimum pa se kasnije nekako raskusuravati. Sigurno neće doći do preplaćenog iznosa, a ukoliko dođe, rado ćemo ga vratiti. 7 godina nisam dobila alimentaciju, ona je 132 po djetetu. Djeca su prošla svašta, zar još uz to trebaju biti i siromašni?
Hvala puno svima koji su donijeli ovaj zakon! Moj sin sad ima barem malu pomoć!
Obzirom na gotovo kontinuiran porast broja razvoda za očekivati je sve veći broj neplatiša uzdržavanja. stoga, krajnje je vrijeme da državno odvjetništvo ozbiljnije zauzme u kaznenom postupku, a sudska praksa drastično izmijeni.
Smatram da također treba se na neki način automatizirati povećanje uzdržavanje djeteta prema dobi i prema primanjima roditelja koji plaća uzdržavanje, a ne da to mora ići sudskim procesom. Naravno da postoji medijacija, ali rijetko to uspije. Dakle automatski kad dijete napuni npr. 12 god, treba dobiti minimalni iznos uzdržavanja i onda još na Zavodu ili medijaciji zatražiti realna primanja roditelja i prema tome napraviti rješenje koje sud samo potvrdi i dijete dobije onoliko koliko mu stvarno pripada, a ne da trošimo na sudske procese koji su skupi i dugotrajni. I onda još 3mj se ne dobije uzdržavanje kad se zatraži na Fini prisilna naplata, jer druga strana ne želi potpisati suglasnost da pristaje na prisilnu naplatu. Tu isto treba neka promjena u vidu da ne treba suglasnost, jer da je redovito uplaćivano, ne bi trebala prisilna naplata. Znači da roditelj nije izvršavao svoju roditeljsku dužnost i bok.
Odgovor AORT-a još je jedan u nizu primjera u kojim se tijelo služi neukošću stranaka, odnosno nepravilnosti opravdava citirajući odredbe zakona, kojima pokazuje da je postupao u skladu s istim, računajući da stranka ne zna odredbe koje utvrđuju nepravilnost. Npr. AORT se poziva na odredbu čl. 133 Zakona o općem upravnom postupku, tvrdnjom da se isplatiti ne može po Rješenju dok isto nije izvršno dostavom strankama, dok postoji čl.135 st.1 koji omogućava izvršnost po službenoj dužnosti ( primjer: HZMO isplaćuje doplatak za djecu, neovisno o izvršnosti rješenja Dodatni problemi koji se javljaju: – ne sukladnost odredbi Zakona o privremenom uzdržavanja za drugim zakonima ( ZUP, Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti žrtve obiteljskog nasilja i drugi) – AORT ne pribavlja dokumentaciju dostupnu u sustavu državne infrastrukture već istu zahtjeva od korisnika, što otežava postupak kao i problem s HP osobnim dostavama, koji je također prijavljen – podnositelji zahtjeva nisu dovoljno informirani o pravima i odredbama zakona ili pojmovima istog poput ovršna i pravomoćna sudska odluka, izravna naplata putem FINA i drugi AORT u odgovorima napominje kako će stranke dobiti zaostatke od dana kada su predale zahtjev, no i tu se postavljaju pitanja: – što kada je zahtjev odbijen zbog nedostatne dokumentacije, a putovao je više mjeseci? – što kada obveznik uzdržavanja s namjerom odbija zaprimiti rješenje kako ne bi postalo izvršno? – može li se opravdati da postupak traje 30 dana sukladno ZUP-u, a radi se o žurnom postupku, a ne o klasičnom upravnom postupku o kojem zakon propisuje 30 dana? – tko će i na koji način brinuti i osigurati prava djece dok se rješenje mjesecima čeka?) Ustav RH nalaže da su sva tijela dužna primarno štiti prava i dobrobiti djece.
Roditeljima koji se ne pridržavaju mjere uzdržavanja djeteta trebalo bi ukinuti vozačke dozvole, ribičke dozvole, dozvole za upravljanje plovilima, sva druga prava koja država daje građanima.
Ne znam šta da napravim, jer otac XXX vrši prijetnje meni i sinu ako podnesem zahtjev za privremenu alimentaciju!😢😢
Poštovani, samohrana sam majka, invalid, cura će za koji dan 14 godina, živimo od 650 eura, u lipnju je bila tjedan dana u dječjem kampu sufinanciran projektom Narančasta ribica, ipak prijevoz i džeparac, došlo me pola mojih primanja, ovaj mjesec je rođendan, sljedeći su knjige, pa nova odjeća i obuća za 8 razred. Puno sam dužna da nemam prijateljice više. Zdravlje s godinama zanemarivanja, počelo nažimat. Ne znam gdje bi završila da se meni šta dogodi, ali biti zdrav je danas luksuz. Još nisam dobila inkluzivni dodatak, pa ćemo imati 130eura više, a struju su smanjili, od nekad 70 eura, sad 13 eura po osobi. Ne znam, noćima ne spavam od brige, nikad gore nismo živjele, sta je tih 100 eura za curu u pubertetu, toliko pojede u 1 tjedan. Osjećam kako gubim snagu i sve veću brigu da neću uspjet ju usmjeriti na pravi put, dosad smo gurale, ali sad pubertet dolazi, neće više polovnu odjeću da nosi, dosad je bilo lako…Digli su place javnim službama i zato nas sad zakidaju, počevši s strujom već, žalila sam se na inkluzivni dodatak, jer smatram da me dopada više, ali sad kad je vlada vidjela koliko su u minusu nema šanse da dobijem više, jedino manje. Zatim problem kod jednokratnih pomoći jest da moraš to nešto kupiti npr. naočale mojoj curi za vid, prvo moraš to kupiti priložiti račun da bi dobila povrat, ali ja nemam za to, već godina dana ne nosi naočale za vid, a ja nemam snage se s institucijama boriti, kao da pitam njihovo, još mi trošak sam i doći do njih…Imamo milijun problema, da ne budem dosadna, samo da uđete malo u moj svijet i osjetite probleme jedne majke.
Zašto AORT ne prati minimalnu alimentaciju odnosno zakon i tablicu ,nego se treba tužiti drugog roditelja a to može trajati do nove objave tj. godinu dana i onda opet djeca budu zakinuta. Kako naplatiti dug prije AORT-a ako otac nikada nije i neće biti zaposlen.
AORT zasigurno ima sve potrebne podatke za postupanje, a po rješenju može postupati po službenoj dužnosti, i obvezi da štiti prava i dobrobiti djece. Dostava je opravdanje kojim se prikriva nepravilnosti u sustavu kojim se obično pogoduje obvezniku i/ili obveznik onemogućava ista obzirom da je stranka u pitanju prava djeteta nad kojima čini povredu. Odredbe zakona koje smo naveli da smatramo da je potrebno ih izmijeniti, omogućavaju “prostor” za manipuliranje i nepravilnosti, a obzirom na odredbe zakona i mogućnosti korištenja sustava državne infrastrukture, za iste prostor ne treba i ne mora uopće postojati. Prava djece već su dovoljno ugrožena dok se čeka pravomoćna i ovršna odluka suda, ako izostane uzdržavanje tekućeg mjeseca i dok ostvare prava privremenog uzdržavanja. Po zahtjevu se može riješiti i bez navedenih promjena u zakonu, no ukoliko ne dođe do istih, ostaje prostor za prikrivanje nepravilnosti i/ili odugovlačenje postupka od strane obveznika, a sve na štetu prava i dobrobiti djece. Nema razloga da im se ukidaju zakonom propisana prava, stoga se nadam da ćete razmotriti ovaj zahtjev i postupiti po istom u cilju primarne zaštite prava i dobrobiti djece, i prilika na jednake mogućnosti tijekom odrastanja.
Iako je koncept privremenog uzdržavanja nužan za potporu jednoroditeljskim obiteljima, nužno je uvesti strože sankcije za roditelje koji ne plaćaju uzdržavanje za svoje dijete.
Poštovani, ja sam srodnički udomitelj dviju djevojčica, po mom sinu. Majka djevojčica živi i radi u Njemačkoj, ne plaća alimentaciju za djevojčice. Sin je sve prijavio na socijalni rad i sud, prije 3.god. Evo još nije ništa riješeno. Niti smo dobili kakvu informaciju u vezi toga. Žalosno. S poštovanjem, XXX
Imam pitanje…Otac za dijete 14 god plaća 150ve,po zakonu bi trebao plaćati više, s obzirom da je dotični u Njemačkoj jednostavno ne mogu ništa po tome pitanju što je žalosno.
Problem je opet najveći u velikom kašnjenju.
čl.14 Dokazi AORT je dužan u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku i Zakonu o državnoj infrastrukturi dokaze zatražiti službenim putem od drugih javnopravnih tijela koje posjeduje dokaz o pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci i nemogućnosti naplate potraživanja ovrhom. Obrazloženje: HZSR PU Rijeka dužna je voditi evidenciju odluka o zajedničkoj skrbi, te provesti postupak Obiteljsko pravne zaštite ukoliko obveznik ne plaća uzdržavanje. Porezna uprava i FINA prema poreznom broju i broju ovrhe i/ili izravne naplate u službenim evidencijama imaju jasne podatke o tome plaća li obveznik uzdržavanja. čl.19 st.4 opisuje prikupljanje dokaza od strane AORT-a ključnih za rješavanje po zahtjevu.
Čl 15. Očitovanje obveznika uzdržavanja Brisan. Obrazloženje: Obveznik ne može biti protu stranka zbog ranije objašnjenog, ali može i treba biti stranka u postupku Obiteljsko pravne zaštite pri HZSR i pri nadležnom ODO.
Zakon je donesen s ciljem da zaštiti djecu od socioekonomske nesigurnosti, ali provedba se suočava s ozbiljnim zastojima. Roditelji i djeca koji su u najosjetljivijoj situaciji – bez ikakve financijske podrške od drugog roditelja – čekaju mjesecima na donošenje rješenja. To nije samo birokratski problem, to je pitanje djetetove svakodnevice i dostojanstva.
Udruga LET poručuje da je krajnje vrijeme za sustavno i hitno djelovanje kako bi se uklonile prepreke i osiguralo da privremeno uzdržavanje postane stvarni, a ne samo zakonski dostupni instrument zaštite prava djece.
Sudionici konferencije jednoglasno su zaključili da je nužno žurno reagirati, detektirane propuste uputiti nadležnim tijelima s ciljem donošenja novih i prilagodbe postojećih podzakonskih akata i procesa kako bi Zakon o privremenom uzdržavanju mogao ispuniti svoju svrhu.
Svako dijete ima pravo na uzdržavanje.
I država mora učiniti sve da mu to pravo – bez iznimke – bude i omogućeno!
