Video: seksualni rad u četiri države Europe;
Project Desire
UNAIDS: More investment needed in developing female-controlled HIV prevention options
Results from two recent studies of a monthly vaginal ring show modest protection from HIV infection for women
GENEVA, 23 February 2016—Results from two large-scale studies of a vaginal ring that releases the antiretroviral medicine dapivirine to prevent HIV among women have shown protection of around 30% against HIV. The results are encouraging and show the urgent need to expand investment in research and development for female-controlled methods of HIV prevention.
Although less effective than hoped for, the results are the first to show that a sustained release mechanism for antiretroviral medicine is feasible, safe and partially effective in preventing HIV infection among women. Follow-up studies are needed to build on these results and there is a need to better understand how to optimize the HIV prevention effect and support adherence.
“Women urgently need better options for HIV prevention, especially options that allow them greater control,” said Luiz Loures, Deputy Executive Director, UNAIDS. “The path to an effective microbicide has been a long one. The important results from these two studies take us one step closer towards an HIV prevention product that could protect millions of women worldwide.”
The two studies, presented on 22 February 2016 at the annual Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections, being held in Boston, United States of America, were carried out across four African countries and recruited more than 4500 women. Each participant was randomly assigned to use either an active ring that slowly released the antiretroviral medicine dapivirine over the course of one month or to receive an inactive placebo ring containing no medicine. The risk of HIV infection was compared between women using the active rings and women using the placebo rings after two to four years of follow-up.
The ASPIRE/MTN-020 trial was carried out by the Microbicide Trials Network and the Ring Study/IPM 027 trial was carried out by the International Partnership for Microbicides. As the two trials were independent, it is encouraging that they achieved similar results (27% protection in ASPIRE and 31% protection in the Ring Study). Despite the high levels of adherence to the ring (82% in ASPIRE and 73% in the Ring Study), the results are lower than hoped for.
Another important finding from both studies was that there was little protection against HIV for women aged 21 years and below, with better protection for women 22 years and above. At least part of this difference was explained by better adherence in the older age group.
Young women in sub-Saharan Africa remain most affected by HIV. Around 79% of all women living with HIV (aged 15 years and older) live in the region. The results from this, and previous studies into female-controlled HIV prevention methods, reinforce the urgent need to find better HIV prevention methods that offer more choices for women.
Situacija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je prvo istraživanje rizičnih ponašanja i izloženosti nasilju među seksualnim radnicama provedeno 2008. godine. Rezultati su pokazali priličnu proširenost rizika te rašireno iskustvo nasilja od strane klijenata.
Nešto više od trećine sudionica u istraživanju, poglavito one koje su intervjuirane u Splitu, intravenski je ubrizgavalo drogu. Ove podatke treba čitati imajući u vidu kako je do sada jedina studija o zarazi HIV-om među seksualnim radnicama u Hrvatskoj utvrdila da je raširenost HIV-a među seksualnim radnicama više stotina
puta veća nego među ostalim ženama.
Tko je sudjelovao u istraživanju 2014. godine?
- 77 sudionica je ispunilo upitnik u Splitu, te 79 u Zagrebu u razdoblju između veljače i lipnja 2014. godine.
- Oko dvije trećine svih anketiranih je završilo srednju školu.
- Prosječna dob sudionica: Split = 34 godine, Zagreb = 38 godina
- 67,5% sudionica bilo je nezaposleno, 6% u stalnom radnom odnosu, 16% u privremenom radnom odnosu, a 10% ih je studiralo
- 16% sudionica bilo je u braku, 37% u stalnoj vezi, a 47,5% nije bilo u vezi
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Hrvatski sabor proglasio je 2004. godine 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Oraškić je osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.
U Hrvatskoj se nasilje nad ženama najčešće događa u obiteljskoj zajednici, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja su osobe ženskog spola. Počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni ili izvanbračni suprug ili bivši suprug (partner) žrtve.
Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama za osnovni cilj ima senzibiliziranje društva na problematiku nasilja nad ženama te slanje jasne poruke da živimo u društvu koje ne tolerira nasilje ni u kakvom obliku. Problem nasilja nad ženama ne smije ostati tajna već o toj temi treba javno govoriti, problem osvijestiti, a društvo i institucije, koje bi se time trebale intenzivno baviti, potaknuti na međusobnu suradnju i aktivnost.
Osim osvještavanja javnosti o problematici nasilja nad ženama, nužno je osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zaštite, pomoći i podrške osobama koje doživljavaju takav oblik nasilja.
Kronologija donošenja propisa vezanih uz obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama
– 14. srpnja 2003. Hrvatski sabor donio je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji
– 15. listopada 2004. Hrvatski sabor donio je Odluku o proglašenju Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama
– 9. prosinca 2004. Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2005. do 2007. godine
– 15. rujna 2005. Vlada Republike Hrvatske usvojila je Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji
– 29. studenoga 2007. Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2008. do 2010. godine
– 30. listopada 2009. Hrvatski sabor donio je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji
– 3. veljače 2011. Vlada Republike Hrvatske godine donijela je Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine
– 15. srpnja 2011. Hrvatski sabor donio je Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova 2011.-2015.
Žene su u posljednjih 20 godina od populacije najmanje zahvaćene HIV-om danas postale populacija među kojom se HIV širi najbrže.
Žene zaslužuju zasebnu strategiju kako zbog rastućih i disproporcionalnih brojeva novozaraženih, tako zbog socijalnih posljedica tolikog broja mladih majki koje umiru ostavljajući za sobom djecu, kao siročad. Žene se smatraju posebno ranjivim zbog sljedećih faktora: relativan nedostatak moći odlučivanja u seksualnim vezama, prošireno siromaštvo, društvene norme i zakonske regulative koje ženama onemogućuju osnovnu edukaciju ili toleriraju nasilje nad ženama.
Žene koje žive sa HIV/AIDS-om zahtijevaju dodatnu brigu i savjetovanje tijekom njihovog reproduktivnog života. HIV infekcija ubrzava prirodni tijek nekih reproduktivnih bolesti, povećava težinu drugima i negativno utječe na sposobnost da žena postane trudna.
Koji su simptomi HIV/AIDS kod žena?
Prilikom infekcije HIV-om mnoge osobe nemaju simptoma. Neki mogu osjetiti simptome kao da imaju gripu (temperatura, glavobolja, umor i povećani limfni čvorovi) tijekom mjesec ili dva nakon izlaganja virusu. Ti simptomi obično predstavljaju masku za gripu, a najčešće se povuku unutar jednog tjedna do mjesec dana.
Međutim, iako zaražena osoba nema izraženijih simptoma, virus se svakodnevno umnožava, razara napadnute stanice, te se postupno smanjuje broj limfocita. Ova faza bolesti obično traje 10 godina. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama.
Kako imuni sustav slabi tako se počinju pojavljivati razne poteškoće. Mnogim osobama kao prvi simptomi infekcije pojavljuju se povećani limfni čvorovi ili natečene žlijezde koje mogu biti povećane i više od tri mjeseca. Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su:
- nedostatak energije ili umor
- gubitak težine
- često niske temperature i noćno znojenje
- česte gljivične infekcije (u ustima)
- osip na koži ili ljuskava koža koju je teško liječiti
- kratkoročni gubitak pamćenja
Mnogi simptomi jednaki su za muškarce i žene. Žene koje obole od HIV-a mogu imati dodatne poteškoće kao što su:
- vaginalne gljivične infekcije
- vaginalne bakterijske infekcije
- spolno prenosive bolesti ( gonoreja, klamidija, trihomonijaza, humani papiloma virus, infekcija koja uzrokuje genitalne bradavice i može izazvati rak vrata grlića maternice i upalne bolesti)
- izostanak menstruacije ili promjene ciklusa
Činjenice o izloženosti žena HIV-u
- Izloženost nasilju tri puta povećava rizik infekcije HIV-om. Studije na razini zemalja ukazuju kako je rizik od HIV-a među ženama koje su bile žrtve nasilja i do triput viši u usporedbi sa ženama koje nisu bile žrtve nasilja.
- Za žene koje se boje nasilja ili su žrtve nasilja, manje je vjerojatno da će zahtijevati sigurni spolni odnos, podvrći se testiranju na HIV, obavijestiti druge u slučaju pozitivnog nalaza na HIV ili koristiti tretman.
- Prisilni seks povećava rizik od prijenosa HIV-a zbog povreda i rana. Postoji značajna vjerojatnost da će se žene suočavati s preprekama u pristupu prevenciji HIV-a, tretma- nu i uslugama skrbi zbog ograničene moći donošenja odluka, manjka kontrole nad financijskim resursima, ograničene mobilnosti i odgovornosti oko podizanja djece.
- Žene često glavne i jedine skrbe o obitelji, uključujući obitelji s HIV-om te su i one pogođene HIV-om, što ograničava njihove ekonomske mogućnosti.
- Manjak obrazovanja može spriječiti žene da dođu do informacija i usluga u vezi s HIV-om.
- Samo 38% mladih žena posjeduje točno i sveobuhvatno znanje o HIV-u. (SZO Gender Inequalities and Health)
- HIV je vodeći uzrok smrti i bolesti među ženama reproduktivne dobi (15 – 49 godina) diljem svijeta (Svjetska zdravstvena organizacija “Women and health“)
Razlika između HIV- a i AIDS-a
HIV uništava krvne stanice ključne za normalno funkcioniranje čovječjeg imunološkog sustava (bijela krvna zrnca). Gubitak tih stanica je iznimno dobar pokazatelj o razvoju AIDS-a.
Studije su otkrile da većina ljudi inficirana HIV-om nosi virus godinama, sve dok on ne izazove toliko štete na imunološkom sustavu i stvori okolnosti pogodne za razvoj AIDS-a. Međutim, nedavno razvijeni senzitivni testovi pokazuju snažnu vezu između broja HIV-a u krvi i opadanja broja CD4+ T stanica te razvoja AIDS-a. Smanjenjem broja virusa u krvi putem anti-HIV lijekova može usporiti raspad imunološkog sustava.
Pojam AIDS odnosi se na najnapredniju fazu infekcijom HIV-a. Mnogi simptomi koji pogađaju osobe oboljele od AIDS-a su oportunističke infekcije koje obično ne pogađaju zdrave ljude. Kod osoba sa AIDS-om simptomi su teški i često fatalni te se zbog oslabljenog imunološkog sustava iscrpljeno tijelo HIV-om ne može više boriti s infekcijom. Oportunističkia infekcija ( infekcije koje nastaju zbog opće slabosti imunološkog sustava od kojih bi se organizam mogao obraniti i koje ne bi bile toliko fatalne da nema zaraze HIV-om) Tijekom posljednje faze infekcije HIV-om (koja se javlja otprilike 10 do 11 godina nakon početne infekcije), javlja se sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS simptomi oportunističkih infekcija uključuju:
- kašalj i otežano disanje
- nedostatak koordinacije
- teško ili bolno gutanje
- bijele mrlje ili neobične promjene na jeziku i ustima,
- mentalni simptomi: bezvoljnost, depresija, zaboravljivost, pad koncentracije, tupost,
- teški i dugotrajni proljev
- groznica
- gubitak vida
- mučnina, grčevi u trbuhu i povraćanje
- gubitak težine
- ekstremni umor
- teške glavobolje
- koma
Osobe s AIDS-om također su sklonije oboljenju od raznih vrsta raka koji su agresivniji i teže lječivi kod ljudi s AIDS-om.
Kako se HIV prenosi i kako se žene mogu zaštititi od zaražavanja HIV infekcijom?
Virus HIV-a se dokazano prenosi krvlju, sjemenom i vaginalnom tekućinom, majčinim mlijekom i drugim tjelesnim tekućinama koje sadrže krv. Korištenje zajedničkih igala i šprica, nezaštićeni spolni odnosi i više seksualnih partnera povećava rizik za obolijevanje od HIV-a, te prijenos sa majke na dijete. Jedini način da se žena ne zarazi HIV-om je imati zaštićene spolne odnose i koristiti kondome koji će također smanjiti i zarazu sa drugim spolno prenosivim bolestima. Također je preporuka, da žena ima spolne odnose samo sa jednim partnerom koji je dokazao svoje zdravstveno stanje. Kod intravenoznih ovisnica droga preporuka je da ne koristite dijeljenje pribora za injektiranje droga.
Virus HIV-a ne prenosi se
Virus HIV-a može samo kratko vrijeme preživjeti izvan domaćina, odnosno ljudskog tijela te se ne može prenijeti svakodnevnim kontaktom, rukovanjem, grljenjem, korištenjem istog pribora za jelo, ručnicima, posteljinom, komarcima te drugim insektima. Bazeni su isto vrlo malo rizični jer je voda u njima kolorirana tako da virusi i bakterije ugibaju.