Svake se godine krajem studenog, ususret 1. prosincu – Svjetskom danu borbe protiv AIDS-a – obilježava Europski tjedan testiranja (engl. European testing week, ETW) na HIV. Tijekom ETW-a, europske zemlje pozivaju se da svojim aktivnostima doprinesu informiranju građana o važnosti testiranja, ranog otkrivanja infekcije HIV-om te pravovremenog liječenja.
Služba za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u sklopu Nacionalnog programa Živjeti zdravo pridružuje se ETW-u provođenjem besplatnog i anonimnog testiranja na HIV brzim testom, rezultat je poznat već nakon nekoliko minuta.
U sklopu ETW-a provest će se i anonimno, besplatno (bez uputnice) savjetovanje i testiranje osoba u riziku od zaraze spolno prenosivim infekcijama (SPI) uzrokovanim mikrobiološkim uzročnicima: Chlamydia trachomatis, Mycoplasma genitalium, Mycoplasma hominis, Neisseria gonorrhoeae, Trichomonas vaginalis, Ureaplasma parvum i Ureaplasma urealyticum.
Gdje i kako možete saznati svoj HIV status te se testirati na 7 SPI?
Testiranja će se provoditi radnim danima, od 23. studenog do 01. prosinca u Zagrebu, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, na adresi Rockefellerova 12 (prizemlje), od 15 do 19 sati.
„Postupak testiranja na HIV sastoji se od kratkog razgovora sa savjetnikom/icom. Zatim se iz prsta uzima nekoliko kapljica krvi te je rezultat poznat već nakon nekoliko minuta. Testiranje na navedenih 7 SPI provodi se iz uzorka urina. Korisnici moraju biti punog mjehura što znači da 2 sata prije davanja uzorka ne smiju mokriti. Rezultati analize urina bit će dostupni idućeg dana pod šifrom koja je korisnicima nasumično dodijeljena pri savjetovanju i testiranju“, pojasnila je dr.sc. Diana Jovičić Burić, dr. med. specijalist epidemiolog.
Testirati se mogu punoljetne osobe, dok se maloljetnici mogu testirati samo uz pratnju i suglasnost svojih roditelja, skrbnika ili zakonskih zastupnika. Savjete i informacije o spolnom zdravlju, SPI i HIV-u mogu dobiti svi građani Republike Hrvatske bez obzira na dob.
Što je važno znati o HIV-u i SPI
HIV ili virus humane deficijencije je virus koji napada obrambeni sustav organizma, a razdoblje bez simptoma bolesti može potrajati i do 10 godina. Osobe koje su zaražene virusom HIV-a, a nemaju simptome, virus mogu prenijeti na druge osobe. Ako je osoba zaražena, virus HIV-a će se nalaziti u tjelesnim tekućinama (krv, sjemena tekućina, vaginalni iscjedak). Glavni put prijenosa HIV-a je putem nezaštićenog spolnog odnosa i kontaktom sa zaraženom krvi. Prijenos nije moguć uobičajenim socijalnim kontaktima (rukovanje, grljenje, pričanje sa zaraženom osobom…).
Osobe pod povećanim rizikom su one koje imaju rizične obrasce spolnog ponašanja. To podrazumijeva često mijenjanje partnera, nekorištenje zaštite (prvenstveno kondoma), upuštanje u spolne odnose pod utjecajem alkohola i psihoaktivnih droga i nepoznavanje seksualne prošlosti partnera.
Pojava simptoma znači razvoj bolesti (AIDS), što uključuje umor, noćno znojenje, smanjenje tjelesne mase, promjene na koži i sluznicama, povećanje limfnih čvorova, proljev, kašalj i veću mogućnost obolijevanja od drugih bolesti. Bolest se ne može izliječiti no postoji vrlo djelotvorno antivirusno liječenje (HAART) kojim se suzbija umnožavanje HIV-a i smanjuje količina virusa na nemjerljivu količinu. Osim što se pravovremenim liječenjem sprečava napredovanje bolesti i pogoršanje simptoma te znatno produljuje život ono doprinosi i sprečavanju širenja infekcije HIV-om.
Postizanje nemjerljive količine virusa pokazalo se uspješnim u sprečavanju širenja infekcije odnosno Nemjerljivo=Nezarazno (N=N).
To znači da osobe koje žive s HIV-om i redovito uzimaju lijekove te imaju nemjerljivu razinu virusa ne mogu prenijeti HIV svojim seksualnim partnerima.
Što se ranije otkrije infekcija HIV-om, to je liječenje uspješnije.
SPI se definiraju kao infekcije koje se prenose sa zaražene na zdravu osobu spolnim kontaktom (oralnim, vaginalnim, analnim), a neke od njih se mogu prenijeti i nespolnim putem (zajedničkom uporabom predmeta za osobnu higijenu, krvlju, s majke na dijete…).
Mikrobiološki uzročnici 7 SPI testirani iz urina u sklopu ovog ETW-a jedne su od češćih SPI (izuzev infekcije parazitom Trichomonas vaginalis koja je manje učestala).
Mogu se javiti uz karakteristične simptome no neke mogu biti i asimptomatske ili se simptomi jave tek kod uznapredovale upale i njenog širenja na zdjelične organe.
Stoga je bitna osviještenost o važnosti odgovornog spolnog ponašanja, poznavanje rizika, poznavanje SPI, mogućih simptoma, osviještenost o važnosti ginekoloških pregleda i mogućnostima testiranja i liječenja.
