Emocionalna inteligencija odnosi se na sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, upravljanja i izražavanja vlastitih emocija, kao i na prepoznavanje i utjecaj na emocije drugih ljudi.
Dakle, vrlo je važno pomoći djeci razvijati emocionalnu inteligenciju kako bi bolje razumjela i kontrolirala svoje osjećaje te uspješnije surađivala s drugima.
Emocionalna inteligencija uključuje svijest o vlastitim osjećajima i njihovom utjecaju na ponašanje, sposobnost reguliranja emocija na način koji omogućuje prilagodbu različitim situacijama, motivaciju za postizanje ciljeva, empatiju prema drugima i učinkovite socijalne vještine. Djeca s razvijenom emocionalnom inteligencijom bolje razumiju svoje osjećaje. Prepoznaju i uvažavaju emocije drugih ljudi, što doprinosi njihovom blagostanju i uspjehu. Djeca trebaju iskustvo osjećanja emocija i praksu u toleriranju istih kako bi razvila samokontrolu i emocionalnu inteligenciju. Istraživanja su pokazala da je emocionalna inteligencija dvostruko jači prediktor kasnijeg uspjeha od IQ-a.
Važno je da roditelji pomognu djeci u razvoju emocionalne inteligencije.
“Roditelji igraju ključnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije kod djece. Djeca uče o emocijama promatrajući svoje roditelje i njihovo reagiranje na vlastite osjećaje. Otvoreni razgovori o emocijama pomažu djeci da bolje razumiju svoje i tuđe osjećaje. Roditelji mogu postavljati pitanja koja potiču dijete da razgovara o svojim osjećajima, primjerice: ‘Kako se osjećaš danas?’ ili ‘Što te rastužilo?'”
Ključno je aktivno slušati djecu.
Kada djeca dijele svoje osjećaje, roditelji trebaju pažljivo slušati bez prekidanja, potvrđujući njihove emocije rečenicama poput ‘Razumijem da se osjećaš ljutito’. Ti razgovori pomažu djeci da se osjećaju shvaćenima i podržanima, što je ključno za njihov emocionalni razvoj.
Također, empatija je važan aspekt emocionalne inteligencije.