SAVJETOVANJE O PRAVILNIKU O IZMJENI I DOPUNI PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA
Udruga LET podnijela je svoje komentare na prijedlog Ministarstva pravosuđa koji u praksu ovrha djece uvodi kontroverznu novinu: ako od donošenja rješenja o ovrsi djeteta prođe više od godinu dana, a ona se ne provede, sud mora provesti novo vještačenje djeteta.
„Dovoditi u pitanje ovršnu sudsku odluku naknadnim provođenjem vještačenja, bez provođenja redovnog parničnog postupka i prava stranaka da poduzimaju sve radnje koje im jamči Zakon o parničnom postupku kao procesni propis i Obiteljski zakon kao materijalnopravni propis je neprihvatljivo sa stajališta pravne sigurnosti.“, poručuju iz udruge LET.
Članak 5. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske propisuje: U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Provedbu ovrhe u postupku prisilnog oduzimanja i predaje djeteta uređuju Obiteljski zakon kao posebni zakon i Ovršni zakon te Zakon o parničnom postupu kao opći zakoni, zbog čega Obiteljski zakon ima prednost.
Člankom 519. Obiteljskog zakona predviđene su situacije u kojima je moguća odgoda ili ograničenje mjera ovrhe radi predaje djeteta:
Odgoda ovrhe
Članak 519.: (1) Sud može odgoditi ovrhu ili ograničiti mjere ovrhe: 1. kad je u tijeku odlučivanje povodom žalbe protiv prvostupanjske odluke 2. kad je u tijeku postupak radi izmjene odluke i 3. kad se djetetu nalaže stručni razgovor. (2) Sud može odgoditi ovrhu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka samo ako se time bitno ne ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djeteta.
Dakle, zakon ne previđa naknadno vještačenje djeteta kao jedan od razloga odgode ovrhe.
Zaključno, odredba o odgodi ovrhe radi oduzimanja i predaje djeteta ne može se mijenjati ili dopuniti podzakonskim propisom (pravilnikom), nego isključivo zakonom o izmjenama i/ili dopunama postojećeg zakona ili donošenjem novog zakona zbog čega je već i iz ovog razloga ovakav pristup protivan ustavnom načelu iz čl. 5. Ustava.
Naprijed navedeni prigovor odnosi se na sam postupak promjene relevantnog propisa, a što se tiče samog prijedloga smatramo kako u konkretnom slučaju treba poći od obveze pridržavanja ovršne isprave.
Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu pravomoćno ukinute, ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. U tom smislu postoji i odluka Ustavnog suda RH u predmetu U-III/1164/2014.
Ako su se relevantne okolnosti nakon što je odluka postala pravomoćna i ovršna promijenile, uvijek je moguće tužbom ishoditi novu ovršnu odluku.
„Zbog toga smatramo kako je, sa stajališta pravne sigurnosti, nedopustivo provedbu sudske ovršne odluke učiniti ovisnom o rezultatima naknadnog vještačenja koje se ne bi provelo u okviru sudskog postupka.“, izjavila je Iva Jovović ispred udruge LET.
Dodatno vještačenje se može provesti, ali samo u okviru sudskog postupka koji je pokrenut tužbom radi donošenja nove odluke zbog promijenjenih okolnosti.
