Dan prava osoba s duševnim smetnjama u RH

Hrvatski sabor je na prijedlog Klinike za psihijatriju Vrapče, Hrvatskog psihijatrijskog društva, Hrvatskog društva za forenzičku psihijatriju HLZ-a i Hrvatskog društva za psihijatriju i pravo na svojoj sjednici održanoj 1. lipnja 2012. godine donio odluku da se 6. lipnja u Republici Hrvatskoj obilježava kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama. 

Idejni začetnik ove inicijative bio je dugogodišnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče prof. dr. sc. Vlado Jukić. Hrvatski sabor utemeljio je taj dan kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama budući je 6. lipnja 1880. godine, naredbom Kraljevske zemaljske vlade, proglašen Statut kraljevskog Zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu, kako se tada zvala Klinika za psihijatriju Vrapče. Cilj je bio osvještavanje činjenice kako su prava osoba s duševnim smetnjama nerijetko ugrožena te ih je neophodno poticati i zagovarati.

Najčešće se krše sljedeća prava:

1. Pravo na pristupačnu i dostupnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb;

2. Pravo živjeti samostalno u zajednici kao i drugi građani;

3. Pravo na rad, mogućnosti zaposlenja i zaštite na radnom mjestu, uključujući afirmativne radnje, kao što je to dostupno drugim građanima;

4. Pravo na primjereni prihod kako bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom, smještajem, odjećom i drugim osnovnim potrebama;

5. Pravo na pristupačan, integriran i dostupan smještaj (stanovanje);

6. Pravo na obuku i obrazovanje kao što je to omogućeno drugim građanima;

7. Pravo na slobodu kretanja i otklanjanje ograničenja na slobodno putovanje;

8. Pravo na posjedovanje, nasljeđivanje i raspolaganje imovinom i na pružanje odgovarajuće podrške u provođenju istih;

9. Pravo na sklapanje braka, imanje vlastite djece, posvojenje djece te podizanju obitelji, uz dodatnu podršku kada je to potrebno;

10. Pravo određivati vlastitu budućnost i donositi vlastite životne odluke;

11. Pravo glasovanja i pravo biti birani na javne funkcije;

12. Pravo na jednako prepoznavanje pred zakonom kao i ostali građani, te pravo na punu zaštitu zakona;

13. Pravo na slobodu od okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kazne;

14. Pravo na povjerljivost i privatnost;

15. Pravo na sudjelovanje u kulturnim i socijalnim aspektima života unutar zajednice te pravo na prakticiranje religije po svojem odabiru.